Jump to content
Football Manager Balkan | Forum

Prica nepoznatog menadžera by Lucaludak


Lucaludak
 Share

Recommended Posts

  • Replies 62
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • 1 month later...
Ma bice bice.Ja sam mislio da cu imati vremena preko raspusta da lepo sednem i napisem koji deo ali me zeznuse treninzi i utakmice i za praznike sam bio u selu.Ionda ti ja odlucim da napisem sada kada krenem u skolu misleci da cu imati vremene ali nastavnici odmah stezu odmah pocese da pitaju tako da kad budem imao vremena i inspiracije naravno dolazi sledeci deo  :thumbup:
Link to comment
Share on other sites

  • 1 month later...

Večera za pamćenje!!!

Veoma nervozan sam bi ostatak dana.Da li ću se obrukati?Šta ako zaboravim novčanik pa ona mora da plati?Šta ako.... ceo dan sam se pitao.15 do 8 a ja jos gledam utakmicu Srbija-Grčka.Pripreme pred svetsko prvenstvo su bile u toku.Zamišljao sam kako bi bilo dobro da ja vodim reprezentaciju.

-Ne,ne,ne,neeeeeee pa kako gol.Pa daj.Aaaa.-vidno iznerviran ovim golom gasim TV i gledam na sat.Osam sati a ja još nisam spreman.Na brzinu se oblačim.Krenem da se obuvam ali primetim da nisam navukao čarape.Vraćam se po čarape.Zatim oblačim jaknu i primetim da mi je dukserica pocepana.Menjam duksericu i oblačim jaknu.Istrčavam iz stana na pola puta se sapnem i uprljam pantalone.Brzim trkom se vraćam u stan i presvlačim.Proveravam sada sve da još nešto nisam zaboravio.Sve je bilo tu.Sedam u taksi i odlazim po nju.Ispred njene zgrade sam bio u 9 i 15.Kada sam pozvonio na vrata jedan momak mi je otvorio vrata.

-Dobar dan.Ti mora da si Aleksandar.-reče krupan mišićav momak.

-Da,taj sam.A oprosti.Ko si ti?-upitah ga sluteći na najgore.

-Ja sam Marinin dečko!!!-čim je to rekao vilica mi se naglo otvorila i dotakla moja kolena.

-Hahahaha.Trebao si da vidiš izraz na svom licu.hahaha.Ja sam Marko Marinin Brat.-lagano sam odahnuo i odgovorio sam.

-Pa daj bre umalo šlog da dobijem.

-Hahaha.Znam video sam.-odgovri on i dalje se smejući.

-Ne brini se on to radim svakome.-dopirao je glas iza Markovih ledja.

Odmah nakon toga iza njega se pojavi devojka kakvu još nisam video.Nisam bio siguran da je to Marina.Ali bila je obučena kao za jednu romantičnu večeru.Vilica se ponovo , ali sada mnogo sporije, spušta do kolena.

-Šta iznenadjen si?-reče Marina.

-Aha.-jedva izustih.

-Pa mogao bi da se navikneš.Ti si prvi koji je prošao prvi test.

-Test?

-Da ovo što ti je Marko rekao je bio test da vidim koliko si spreman za ozbilju vezu samnom

-A da,da znao sam ja.-rekao sam iako nisam imao pojma za to.

-Znam da nisi.Ali dobro.Neki su samo rekli "Pa dobro probao sam." jedan je čak otrčao jer se prepao Marka.

Tako smo stajali 5 minuta u hodnjiku i zatim se uputili u restoran.

-Dobro veče.Želite li nešto da naručite.-upita konobar.

-Ja ne znam šta ću.Marina evo biraj ti.

-Pa može jagnjeći file sa povrćem.

-U redu.Vi gospodine?

-I meni isto.Čekajte.Donesite flašu najboljeg vina.I za dezert mogu palačinke po vašem izboru.Slažeš se?-upitah je.

-Može.

Čekali smo neko vreme za hranu.A za to vreme smo razgovarali o tome šta planiram da radim za posao.

-Ah,evo i hrane.

Konobar je donosio hranu koja meni nije baš dobor mirisala.Ali šta ću ona je to naručila morao sam to da izdržim.

-I kako ti se sviđa?

-Pa lepo je.-govorio sam to praveći grimasu.

-Hahaha.Vidim da ti se nesviđa.ne moraš da se praviš da ti se sviđa.Uredu je.

Progutao sam taj zalogaj i ostavio hranu.Gledao sam je dok je jela ,za mene,neukusnu hranu.Odlučio sam da nam sipam malo vina.Ustao sam i počeo da joj sipam.U jednom trenutku uhvatio sam jedan njen pogled.Smejala se i bila je lepša nego ikad.Gledali smo jedno u drguo sve dok nisam osetio nesto mokro na mojoj nozi.Njena čaša je bila prepuna,stonjak sav crvena i  moje pantalone takodje.Brzo sam uzeo krpu i počeo da radim šta znam i umem.Ljudi su gledali u mene.

-Eno ga onaj lik što se danas drao u biro.-čuo sam kako jedan čovek govori.

Zatim sam i sam ja postao crven.Otrčao sam do toaleta i vratio se za tili čas sa idalje mokrim pantalonama.

Marina je sedala za stolom,gledala u mene i smejurila se.

-Stigao je dezert.Hoćeš da pojedemo ili da pojedemo ili da idemo.-upita me kada sam seo za sto.

-Ja bih krenuo.Ne želim da se izblamiram još jednom.

Ona se osmehnula i ustala.Platio sam račun i krenuli smo.Sve dok nismo došli do njene zgrade nismo ništa progovorili.

-Puno ti hvala na večeri i na smehu što si mi priredio iako to nisi nameravao.-oboje smo se zasmejali.

-Nema na čemu.I meni je bilo zadovoljstvo.Moramo ovo ponoviti.

-Naravno.A sada idi kući i jedni nešto.

Čim je to rekla osetio sam kako me stomak ubija.Do tog trenutka ništa nisam osećeo.Krenuo sam polak.

-Hej,sačekaj.Dodji imam nešto za tebe.

Pun sreće krenuo sam ka njoj.Znao sam da me čeka poljubac.Na pola puta okliznem se i padnem.Lakat mi je krvario a ona se ponovo zacenula od smeha.Čim sam usato pridružio sam joj se.Ali kada sam očekivao poljubac...

-Izvoli ovo je formural koji trebaš da popuniš i pošalješ ga fudbalskom savezu.Sada ne moraš da ideš u BG.

-Oh,hvala ti taman sam malopre kupio kartu za BG ali nema veze.Vidimo se.

-Ćao!

Ponovo sam krenuo kući gladan,krvavog laktna i tužan...

Nastaviće se.....ubrzo......

 

Link to comment
Share on other sites

Južna Afrika

Sledećeg dana sam poslao papire u FSS.Nadao sam se da ću ubrzo dobiti odgovor.Ja i Marina smo se sve češće i češće viđali.

-I kako napreduje traženje posla?-upita me ona dok smo gledali jedan film na TV kod mene kući.

-Pa još ništa.Nema odgovora od FSS-a.Ali se nadam da će uskoro stići odgovor.

-Pa dobro.A jesi li razmislio ono za školu?

-Da.I izabrao sam da ću danas da odem i porazgovaram sa direktorom škole.

-Mogu li ja sa tobo?

-Naravno.

-Pa ajmo sada.

-Ne možemo.Direktor još nije u školi dolazi danas oko 4.Bar tako kaže njegova sekretarica.

-Aha,ok onda.

U tom trenutku vrata se otvaraju.Znao sam da je moja majka.Samo sam se nadao da neće početi da nas zasipa pitanjima.Ali ipak...

-Sineeee!!!!

-Molim.

-Došao ti je odgovor od FSS-a.

Odmah sam skočio krenuo da preskočim krevet ali zapeh nogom i padoh na pod.Ali to me nije mnogo sprečilo.Ponovo sam ustavo krenuo ka njoj i okliznuo se.Ponovo sam ustao i pogledao pismo.Isčupao sam ga iz majčinih ruku.pažljivo pogledao,pomirisao vratio se ponovo kod Marine.Otvorio sam ga i počeo ad čitam glasno kako bi me i majka čula.

-"Gospodine Lučiću primili smo vaše pismo sa svom dokumentacijom.Odlučili smo da vam damo šansu.Poslali smo UEFI kopije kako bi dobili licencu.Dobićete link sa kom ćete biti u mogućnosti da skinete program.Taj progarm će vam koristiti za pregled slobdnih mesta u pojedinim klubovima.Takodje želimo da krenete sa stručnim štabom reprezentacije u Južnu Afriku kako bi stekli dodatno iskustvo.Predsednik FSS-a Nenad Bojović."

-Odlčno!!!!

-Odlično sine!!!

-Ali kako da se nadjem sa njima ,kako da znam kada idu.

-Pa otkud znam.-reče moja majka koja je držala u rukama poštu.

-Daj mi časkom ta pisma.

-Evo.

Dok sam uzimo pisma video sam u odgovoru FSS-a da je pismo došlo pre 3 dana.

-Šta pre tri dana jes stglo ovo pismo.

-Znači to je bilo u sandučetu.

-Pa što ga nisi uzela?

-Nisam znala.

-Joj.Ček evo još jedno pismo."Gospodine Lučiću obebedili smo vam mesto u reprezentaciji.Uz ovo pismo dobijate dve avionske karte.Let je 7. juna u 3.00 H sa aerodroma "Nikola Tesla" ... "Pa to je večeras."Hoteli i sve ostalo su obezbeđeni.S poštovanjem predsednik FSS-a Nenad Bojović."Divota imam manje od 10 sati da se spremim.Treba mi 3 sata do Beograda.Znači oko 12 da krenem.Čekaj dve avionske karte.

Pogledao sam u majku i Marinu.

-Majka.

-Molim?-reče puna nade.

-Žao mi je.Vodim Marinu.

-Ma nema veze.

-Ali šta ceš za školu?

-Joj za pola sata.Majka spakuj mi nešto.Bilo šta.Marina ideš sada kući da se spremiš.

-Ali hoću da idem sa tobom.Neka pozvaću Marka da mu kažem da me spakuje.

-Ok.Hajde idemo.

Seli smo u bus i otišli do škole.

-Dobar dan.Vi mora da ste gospoodin Lučić,a vi gospođa Lučić?

-Ne ja sam gospođica Marković.

-Oh,izvinite.

-Ma ništa.

-Pa gospodine Lučiću kako čujem želite da radite u našoj školi kao nastavnik fizičkog.A ako dobijete ponudu od nekog kluba želite da napustite tu poziciju?

-Da,tako je.

-U redu je onda.Imamo dogovor.

-Tek tako?

-Ja sam već pogledao vaš formural.I mislim da ste vi prava osoba za to.

-Dobro onda.Ja žurim sada.Idem u Južnu Afriku večeras sa našom reprezentacijom.

-Pa lepo.Srećno na svetskom prvenstvu.

-Hvala

Izašli smo napolje i Marina me je odjednom zaskočila i poljibila.Bio sam zatečen.To je bio naš prvi poljubac.Tada sam zano da će mi sve krenuti na bolje......

Nastaviće se......

Link to comment
Share on other sites

Jbg  :D

Nemam ja šta u africi tamo samo idem da budem sa repkom.ne vodim srbiju.

Ne mogu sada nastavak idem na trening  :thumbup:

Biće sutra nadam se ili u ponedeljak u nedelju nisam kući.  :thumbup:

 

Pa kazem za repku srecno da osvoji SP.. :wink:

Link to comment
Share on other sites

  • 1 month later...

Svetsko Prvenstvo

Part I

U poslednjem času stižemo na aerodrom.Tamo su spremno čekali stručni štab i igrači.

-Dobar dan.Predpostvaljam da ste vi gospodin Lučić?

-Dobar dan i Vama gospodine Antiću.Da ja sam Lučić.

-Pa nadam se da ćete se dobro zabaviti sa nama i poneti sa sobom dosta toga što vam može koristiti u ,nadam se, dugoj trenerskoj karijeri.

-Takodje.I veliko mi je zadovoljstvo da Vas upoznajem.

-Da i meni.Pogotovo što dolazite iz mog zavičaja.

Prošlo je sigurno pola sata dok sam se pozdravio sa svim igracima koji su bili raspoloženi za mali razgovor.Put za nas kratko trajao.Svi smo pričali i bili smo veoma uzbudjeni.Čim smo stigli prevezeni smo u hotel u Pretorii.

-Gospodine Lučiću....

-Molim Vas selektore,zovite me Aco ili Aleksandar.

-Ok.Onda Aco dodji ovamo hteo bih da prisustvuješ u sklapljanju taktike za duel sa Ganom.

-Uhhh.Rado.

Ušli smo u salu za sastanke gde je bio ceo stručni štab,Nemanja Vidić i kapiten Dejan Stanković.

-Dobro veče.-pozdravio sam sve prisutne.

-Dobro veče.-odgovoriše mi svi u glas.

Svi smo sedeli tu jedno desetak minuta malo popričali jedni sa drugima i onda smo počeli stvaranje taktike.

-Pa da počnemo.Verujem da svi imate neke zamisli kako bi trebali da igramo sa Ganom.

-Da!-Manje više svi smo odgovorili.

-E pa ovako.Znamo da su ganci veoma brzi i da se sigurno neće braniti.Odbrana im je jaka ali takodje i napad u kome imaju dosta dobrih igrača.Najverovatnije najviše problema će nam praviti igrač Čelsija Majkl Esijen.Kako bi njega zatvorili čuvaće ga Stanković.Znači igraćeš flastera na njemu kako ne bi mogao da nam zadaje probleme.Mislim sve zavisi ako bude igrao.

-U redu.

-Ali na tebe Vidiću imamo najviše poverenja.Moraš biti ne prikosnoven.Imaš sangu da se "rveš"  sa njima a i imš brzinu.

-Ok.

-Igraćemo po bokovima.Pokušavaćemo da nađemo Žigića u šesnestercu.On će sigurno,ako primi dobru loptu, to rešiti bez problema.Ima li još ko nešto da doda.

Svi su odmahivali glavom.

-U redu.Onda ovako će da izgleda prva postava.Na golu Stojković,levi bek Kolarov,desni bek Ivanović,štoperi Vidić i Luković,centarhalf Stanković,centralni vezni Milijaš levo krilo Jovanović,desno krilo Krasić,polušpic Pantelić i u špicu Žigić.

-Selektore mislim da ne bi trebao Luković da igra ovu utakmicu.Bolje možda Subotić.

-Pa ne znam.Vidiću šta ti misliš koga da ubacimo.Lukovića ili Subotića.Neko od njih dvojice će ti pomagati.Ti odlučuješ koji.

-Luković definitivno.

-Ok.Čuo si ga ipak on ima više poverenja u njega.Ima li još komentara,prigovora ili predloga?

-Ne!

-Ok.To bi bilo to.Možete da se vratite sobama.

Nastaviće se...

Link to comment
Share on other sites

Guest
This topic is now closed to further replies.
 Share




logo dark full small.png

×
×
  • Create New...

Important Information

Na sledećim linkovima se možete upoznati sa | Pravilima korišćenja - Terms of Use | | Politikom privatnosti - Privacy Policy |