Jump to content
Football Manager Balkan | Forum

THE Exorcism™

Član foruma
  • Posts

    690
  • Joined

  • Last visited

Posts posted by THE Exorcism™

  1. GRADINA ŠAMPION BH. ELITE

     

    http://i43.tinypic.com/33p6p13.jpg

     

    Nakon nezapamćenog uspjeha prošle sezone, kada su joj svi prognozirali brzi povratak u prvu ligu FBiH, i zauzimanja četvrte pozicije i plasmana u Evropu, ove sezone Gradina je otišla ne jedan korak već, deset koraka naprijed i osvojila Premier ligu! Igrala je u grunoj fazi Europske lige što ni jednoj ekipi iz BiH nije do sada pošlo za nogom! Šampionska titula zasluženo je pripala srebreničkom premierligašu, naslov je koji je obišao čitavu BiH. Mali tim sa skromnim financijama ostavio je iza sebe jednog Borca, Sarajevo. Čelik, Željezničar i ostale klubove bh. elite. Rezultati koje je pružala Gradina tokom sezone su davali nagovještaja da bi ishod takav mogao biti. Igranje na tri fronta (prvenstvo, kup, europa) nisu puno koštala Gradinu. Da krenemo od Europske lige.

    Ako je prethodna sezona bila za pamćenje, šta reći onda za ovu. Gradina je osvojila Premier ligu! Igrala u grunoj fazi Europsle lige! Šampionska titula zasluženo je pripala srebreničkom premierligašu. Rezultati koje je pružala Gradina tokom sezone su davali nagovještaja da bi ishod takav mogao biti. Igranje na tri fronta (prvenstvo, kup, europa) nisu puno koštala Gradinu. Da krenemo od Europske lige.


    Europska liga

     

    http://img855.imageshack.us/img855/232/1301396w.png

     

    Nakon nezapamćenog uspjeha i izbacivanja u kvalifikacija Keaflavika, Šturma, Makabija i Tottenhema na red je došla grupna faza. Svi su očekivali da bi Gradina mogla nastaviti sa uspjesima, mada nisam stvarao pritisak svojim pulenima, ali on je normalno bio prisutan, a zli novinarski jezici su već Gradinu vidjeli u nokaut fazi lige Europe. Gradina je za protivnike imala Atletiko iz Madrida, Red Bull Salzburg i Stade Reimsa iz Francuske. Bile su to sve ekipe koje normalno imaju bolji budžet, igrački kadar a i iskustva igranja u europi im ne manjka. Rezultati nisu mazili Gradinu, mada iskren da budem više sam volio bolju igru na polju Premier lige, jer tamo smo od početka bili u samom vrhu i samo sam se bojao da LE neće koštati dobrog plasmana. Prva utakmica protiv Madriđana prošla je u dominaciji Atletika, ali i s nekoliko prilika na našoj strani. Međutim Falkao i kompanija su bili prejaki za plavu četu i Gradina je morala potpisati kapitulaciju od 3:0. Uslijedilo je drugo kolo i utakmica protiv Stade Reinsa. Iako sam očekivao da bi mogli doći do bodova, francuzi sa nevjerovatnim afrikancima su bili prejak zalogaj za Gradinu i ništa više se nije moglo učiniti od časnog poraza 0:2. Slijedio je opet domaćinski susret sa Red Bull Salzubrgom. Gosti su došli s namjerom da osvoje sva tri boda, misleći „lako ćemo“, ali moji igrači nisu tako mislili. Iako su gosti dominirali tokom čitavog meča, i imali predost od 0:1, zahvaljujući borbenošću mojih igrača, golovima Matije Matka i Gorana Zakarića uspijevamo preokrenuti i zabilježiti prvu pobjedu u okviru grupe D. Uslijedilo je gostovanje kod istog protivnika iz prethodnog kola, i ovaj put RB Salzburg je jednostavno očitao fudbalsku lekciju igračima Gradine i da nije na golu bilo izvrsnog Denisa Mujkića, srebrenički plavi bi doživjeli pravu katastrofu, tako da se poraz od 4:1 može tolerisati, jer ne mogu ništa svojim igračima zamjeriti, jer je i ovo preveliki uspjeh što su do sada ostvarili. Peto kolo je donijelo podno Majevice ekipu Atelitika iz Madrida, koja je došla s jasnim ciljem, a to je tri boda. Utakmica je tekla samo u jednom pravcu, sa slučajnim izletima mojih igrača ka golu protivničke ekipe. Iako nije bilo Falkaa, Atletiko je ostvario ubjedljivu pobjedu od 4:0 čime je definitvno potvrđen završetak Europske sezone za srebreničku plavu četu. Šesto, ujedno i posljedno kolo je donijelo gostovanje u Francuskoj, te se je ponovila identična igra i rezultat kao protiv Atletika iz Madrida. Poraz od 4:0 zaključio je Europsku ligu bar za ovu sezonu.

    Kada sumiramo sve, uprava, navijači, moja malenkost i igrači mogu biti itekako zadovoljni. Iako su svi predvidjali jedno, eventualno dva pretkola što je neki limit bh. klubova, Gradina je mnogim zlobnicima začeplia usta i pokazala kako mali klub, iz male zemlje može ostvariti zapažene rezultate.

     

    Evo i rezultata, statistike i tabele:

     

    Atletiko Madrid - OFK Gradina 3:0

    OFK Gradina - Stade Rennais FC 0:2

    OFK Gradina - RB Salzburg 2:1

    FB Salzburg - OFK Gradina 4:1

    OFK Gradina - Atletiko Madrid 0:4

    Stade Rennais FC - OFK Gradina 4:0


    Premier liga

     

    Cilj uprave ove sezone je bio zadržati se u vrhu bh. elite. Financije nisu dozvolile dovođenje igrača, jer sam za transfer budžet ima 0 KM, te sam se uzdao u ekipu od prethodne sezone, koja je ostala nepromijenjena. Dovedeni su Stevan Luković iz Sopota, i Mirko Radovanović iz Željezničara, kao slobodni igrači da popune deficitarne pozicije. Zadovoljan sam bio ekipom koja je ostala na okupu jer su bili uigrani i znao sam da mogu više od 4. pozicije koju su osvojili prethodne sezone. Uvodne utakmice pokazale su da moje ekipa ima cilj a to je vrh tabele. Redom su padali Drina Višegrad, Olimpik, Radnik, remi s Čelikom, pobjeda nad Slavijom itd. Prvi poraz se je doživio u okviru 9-og kola, kada je Gradina morala priznati da je slabija bila u tom kolu od takmaca iz Banja Luke. Borac je slavio 2:1.Posle toga je zaredalo se 8 utakmica bez poraza, gdje je zabilježeno 6 pobjeda, naručito upadljive su one u Mostaru protiv Zrinjskog od 4:1, Olimpika u Sarajevu 2:0, te kuči veoma tešku utakmicu protiv Sarajeva, koji je do 83.minute vodio sa 2:0, ali do kraja utakmice moji igrači su uspjeli izjednačiti na 2:2. Zatim je uslijedio poraz od Zvijezde, stare mušterije koja nas je i prošle sezone savladala, ovaj puta je bilo na Banja Ilidži 2:0 za zmajeve. Posljedna utakmica u jesenjem dijelu je bila protiv Drine iz Višegrada i ostvarena je ubjedljiva pobjeda od 5:2. Mogao sam izuzetno biti zadovoljan ostvarenim rezultatima u jesenjem dijelu prvenstva, kada se zna da smo igrali na 3 fronta, te da su igrači bili vidno iscrpljeni nakon utakmica europske lige, a da se napomene da je zimska pauza bila kraća za oko 40-ak dana, zbog odigravanja zaostalih utakmica Premier lige. Prva utakmica u proljetnom dijelu donijela je gostovanje na Policama, kod uvijek nezgodnog Leotara, ali ostvarena je ubjedljiva pobjeda mojih pulena od 3:0. Uslijedile su 3 utakmice od kojih su ostvarene dvije pobjede (Radnik, Travnik) te remi sa Slavijom. E onda na red dolazi 24. kolo i gostovanje na stadionu Asim Ferhatović „Hase“ i derbi utakmica sa Sarajevom. U tom trenutku Gradina je bila na tabeli ispred Sarajeva sa 5 bodova prednosti. Iako sam priželjkivao bod, znao sam da to neće biti nimalo lako. Na kraju se ispostavilo prava, pravcata katastrofa i ubjedljiv poraz Gradine od 5:0. Bio je to ujedno i najveći poraz od kako sam preuzeo srebreničke plave. Uslijedila je domaća utakmica protiv Mostarskih plemića. Bila je to sve, samo ne utakmica za vađenje, jer je trebalo pobijediti ekipu Zrinjskog i ostati u borbi za titulu. Na kraju je Gradina uspjela ostvariti minimalnu, ali zasluženu pobjedu od 1:0. Uslijedili su teški ispiti zrelosti za fudbalere Gradine. Gostovanje kod Širokog donijelo je Gradini bod (1:1), te nakon toga domaću pobjedu nad Mostarskim rođenima od 3:1. Zadnja tri kola donijela su mrtvu trku između Gradine i Borca, jer je Sarajevo u međuvremenu kiksalo, i time ispalo iz utrke za obranu naslova. Gostovanje kod Željezničara na Grbavici donio je ukupno četvrti poraz Gradine (1:0), ali zahvaljujući domaćem kiksu Borca kontra Olimpika (0:1) ostavio je Gradinu u borbi za titulu. Predzadnje kolo dovelo je na gradski stadion u Srebreniku glavnog konkurenta Borca. Svojim igračima sam jasno i glasno rekao da moramo pobijediti ovu utakmicu, jer ako ne pobijedimo možemo se oprostiti od titule. Požrtvovana borba, kako u odbrani tako i u napadu, herojska igra svih igrača donijele su Gradini pobjedu od 3:1 i time je slavlje moglo započeti, jer je Gradina imala tada 2 boda prednosti nad Borcem. Iako su moji igrači slavili, ja sam znao da nam od titule dijeli još jedna stanica, a to je stadion Tušanj, i gostovanje otpisanoj Slobodi, koja nakon jedne sezone provedene u Premier ligi ponovo seli u niži rang takmičenja. Izgleda da su moji igrači skontali da je bolje komplikovati stvari nego jednostavno odraditi posao, tako da su odigrali infarktnu utakmicu na Tušnju. Domaći bez ikakvog imperativa su poveli 1:0 na samom startu i u tom trenutku je Borac bio šampion jer je vodio protiv gradačačke Zvijezde. Moji igrači preko Dalibora Pandže se vraćaju u utakmicu, a kasnije preko Almira Raščića i preokreću utakmicu u svoju korist. Ipak moji igrači ni to ne koriste već autogolom Zlatka Kazazića ponovo unose nemir u utakmicu, ali ipak na kraju sve se dobro završava i slavlje je moglo početi. Gradina je izjednačena na tabeli završila s Borcem sa po 64 boda, ali zbog boljeg međusobnog omjera postala po prvi puta šampion elitnog takmičenja u Bosni i Hercegovini.

     

    Pregled kompletnih rezultata i statistika:

     

    Drina HE - OFK Gradina 0:2

    OFK Gradina - Olimpik 2:0

    OFK Gradina - Čelik 1:1

    Radnik (Bijeljina) - OFK Gradina 1:3

    OFK Gradina - Slavija 3:1

    OFK Gradina - Sarajevo 2:2

    OFK Gradina - Leotar 4:1

    OFK Gradina - Željezničar 1:0

    Borac (Banja Luka) - OFK Gradina 2:1

    OFK Gradina - Sloboda 2:0

    Olimpik - OFK Gradina 0:2

    Travnik - OFK Gradina 1:3

    Čelik - OFK Gradina 2:2

    OFK Gradina - Zvijezda 1:0

    OFK Gradina - Široki Brijeg 1:1

    Velež - OFK Gradina 1:2

    Zrinjski - OFK Gradina 1:4

    Zvijezda - OFK Gradina 2:0

    OFK Gradina - Drina HE 5:2

    Leotar - OFK Gradina 0:3

    OFK Gradina - Radnik 2:1

    Slavija - OFK Gradina 1:1

    OFK Gradina - Travnik 3:1

    Sarajevo - OFK Gradina 5:0

    OFK Gradina - Zrinjski 1:0

    Široki Brijeg - OFK Gradina 1:1

    OFK Gradina - Velež Mostar 3:1

    Željezničar - OFK Gradina 1:0

    OFK Gradina - Borac (Banja Luka) 3:1

    Sloboda - OFK Gradina 2:2

     

    Evo i konačne tabele.


    KUP NS Bosne i Hercegovine

     

    Kup smo kao i prošle sezone relativno rano završili, istini za volju to sam i sam želio jer sam jednostavno znao da igranje na tri fronta ne mogu ništa dobro donijeti. Nakon izbacivanja prvoligaša RS-a Podrinja iz Janje (1:1,0:1), uslijedilo je treće kolo najmasovnijeg takmičenja u BiH i gostovanje kod trebinjskog Leotara. Prva utakmica je bila puna preokreta, iako smo vodili 2:0, na kraju završava neriješeno 3:3. U drugom meču sasvim druga slika fudbalera Gradine. Gosti su očitali pravu fudbalsku lekciju igračima Gradine, i pobjedom od 2:0 plasirali se u naredni krug takmičenja. Time je završilo takmičenje Gradine u kupu, a napomene radi osvajač ovog prestižnog takmičenja u Bosni za sezonu 2012./2013. je Borac, koji je u dvomeču bio bolji od Sarajeva.

     

    Podrinje - OFK Gradina 0:1

    OFK Gradina - Podrinje 1:1

    Leotar - OFK Gradina 3:3

    OFK Gradina - Leotar 0:2


    IGRAČKI KADAR

     

    Kao što sam naveo igrački kadar je ostao nepromijenjen u odnosu na prošlu sezonu, a kakva je financijiska situacija čisto sumnjam da će se šta promijeniti po tom pitanju. Za razliku od prošle sezone ove sam sezone koristio usluge i drugog golmana Adnana Bobića, koji je pokazao veliki talenat onda kada je Mujkić bio izvan forme, ali ipak iskustvo Mujkića je prevladavalo u broju odigranih utakmica, ali definitivno u narednom preiodu Gradina ne mora brinuti po pitanju golmana. Odbrana je ostala standardno čvrsta, mada je u nekim utakmicama izgledala poput švicarskog sira, ali u globalu mogu biti zadovoljan učinkom odbranbenih igrača. Velibor Vasilić i Asim Škaljić su ostali nezamjenljivi, ali s vremena na vrijeme sam znao na te pozicije postaviti Zlatka Kazazića, Matea Betrosu, brazilca Anjisa, a na stranama mimo Kazazića i Betrosu sam najviše koristio Beloševića, Brkovića i Kuduzovića, koji su potvrdili svoj potencijal. Pojačanje iz Željezničara Radovanović odigrao je solidan broj utakmica i pokazao se kao solidan dobitak na lijevoj poziciji. Iskusni Almir Raščić i Amir Jugo ordinirali su po desnoj strani, s tim da je ovaj prviu postigao 4 gola, a Jugo 2 gola. Novopridošli Luković je upisao 11 nastupa i pokazao se kao odlična zamjena prethodnom dvojcu. Miloš Vidović i Srđan Savić ostala su dvojica ključnih vezista u Gradini, i dokazala da Gradina ima ubojite igrače u veznom redu. Mladen Žižović i Adin Džafić su zaduženi po lijevoj strani, s tim da je potencijal Džafić pokazao u ovoj sezoni, za razliku od prethodne gdje je u ovoj postigao 8 golova u 25 utakmica. Nešto manje priliku da igraju imali su Dženan Duraković i Dado Hamzagić, ali su dokaz da i oni mogu igrati bitnu ulogu u Gradini. Napadači su ispunili svoja očekivanja. S obzirom da je oko 2 mjeseca bio povrijeđen vođa navale Pandža, Zakarić je tu poziciju preuzeo i u 27 utakmica zabio je 12 golova. Matija Matko je imao skor od 26/6 i mogu biti zadovoljan njegovim učinkom, mada da je bio prisebniji u nekim prilikama konto na mjestu postignutih pogodaka je mogao biti i veći. Dalibor Pandža je opet bio igrač odluke u mnogim utakmicama i unatoč povredi koja ga je udaljila dugo s terena je uspio ostvariti skor od 11 pogodaka u 13 utakmica, te možete zamisliti šta bi bilo da je sve utakmice igrao. Sve u svemu Gradina ima jednu homogenu cjelinu, gdje svi rade kao jedna cjelina što krasi ovu insbalansiranu momčad te ima sastav za naredni period gdje će igrači koji budu dolazili samo se sjedinjavati s ovom cjelinom, cjelinom koja je pokazala kako se igra i pretstavlja bh. fubal.

     

    Denis Mujkić

    Adnan Bobić

    Mersed Selimbegović

    Zlatko Kazazić

    Mateo Bertosa

    Velibor Vasilić

    Asim Škaljić

    Diego Souz dos Anjis

    Elmir Kuduzović

    Mirko Radovanović

    Zoran Belošević

    Zoran Brković

    Almir Raščić

    Stevan Luković

    Srđan Savić

    Amir Zolj

    Amer Jugo

    Miloš Vidović

    Mladen Žižović

    Matija Matko

    Dado Hamzagić

    Dženan Duraković

    Adin Džafić

    Dalibor Pandža

    Goran Zakarić


    Evo i stanja uprave nakon završetka sezone.


    http://img818.imageshack.us/img818/4616/95311473.jpg

    • Like 1
  2. Zamisli samo napad: Dalibor Pandža, Matija Matko, Goran Zakarić i Adin Džadić, s tim da Adi zna uletiti i lijevog veznog da igra... :D..Stadion je 5,000 kapaciteta, solidna omladinska ksola, u prvom postu sam postavio neke omladince pa ako vam se da pogledajte i recite imal fajde od njih :D

    http://img593.imageshack.us/img593/8498/30546044.jpg

    http://img833.imageshack.us/img833/8065/financije.jpg

    I HVALA VAM VELIKA ŠTO PRATITE MOJU TEMU.

    • Like 1
  3. Vidjeo si da sam i ja pisao. Stvarno želim i imam volju pisati, ali kad vidim da niko ni da "Č" napiše onda ne znam zašto uopšte postoje ovakve teme.Lako je uzeti neki bogatiji klubi ostvariti rezultate..uzmi neki manji ili kao ti iz nižih liga..btw jesi vidjeo dokle sam dogurao s gradinom u ligi evrope :D

  4. Pratim pepsi, al džabe je kad ostale zanima ko kvantna fizika...žale se kako niko ne piše nišš, i kad pišeš nikog ne zanima, ako ne vodiš neke "velike" klubiće...

  5. http://www.sdnt.byethost6.com/BiH/KulaGradinaSrebrenik.jpg

     

    MALO HISTORIJE O GRADU SREBRENIKU

     

    Srebrenik se spominje prvi put u pisanim izvorima 15. februara 1333. godine. Grad je tada bio u vlasti bosanskog bana Stjepana II Kotromanića 1322-1353. Toga dana, ban je u podgrađu Srebrenika primio poslanike Dubrovačke republike, pa im tom prilikom potvrdio pravo posjeda u Stonskom ratu (Pelješcu), «za sva vremena» – kako on to izjavljuje u svojoj Povelji. Banu se tih dana ovdje rodio i sin, što je pružilo povoda za posebne svečanosti. Od tada pa do 1512. godine, kada je prešao u turske ruke, sreća je ovom gradu bila različito naklonjena. On je vrlo često mijenjao gospodare.

    Sadašnji zidovi Srebrenika su iz nešto mlađeg vremena – oni potječu iz 18. stoljeća. No grad i danas još nakon mnogih i temeljitih prepravaka, pokazuje svoju staru srednjovjekovnu osnovu i obrise. Smješten na vrletnoj stijeni, on impozantno dominira svojom okolicom.

    Stari grad Srebrenik, onakav kakvog ga danas vidimo, nosi obilježje strateškog objekta. Prvobitno je on mogao biti izgrađen kao feudalni zamak, no i tada je njegova primarna funkcija bila defanzivnog karaktera – on je trebao pružiti dovoljno siguran zaklon za svoga gospodara, jer on je bio podignut u graničnom području između Bosne i Ugarske. Zbog toga je i morao mijenjati gospodare u igri snaga između ove dvije države. Kad bi ugarski kraljevi ojačali, oni su se rado dočepali grada Srebrenika, no i u Bosni se s vremena na vrijeme smoglo dovoljno snage da grad povrate matičnoj zemlji.Srebrenik je ležao u istočnom dijelu župe Usore, nadomak župe Soli. Bio je državno, banovo vlasništvo, a zapovjednici grada bili su banovi klevetnici (vazali) ili pak ljudi sa banovog dvora.

    Grad je prvi put pao u mađarske ruke 1393. godine, dakle nakon smrti kralja Tvrtka I (1391. godine). Kralj Sigismund ga ipak vrlo teško održava u svojim rukama, budući da je pritisak iz Bosne bio snažan. Godine 1405. doći će i do otvorenog sukoba, kada bosanska vojska jednim dijelom prolazi u napad protiv Srebrenika. U trogodišnjem ratu, Mađari ipak uspijevaju potisnuti bosansku vojsku, nakon čega dolazi do teškog poraza pod gradom Doborom 1408. godine. Sigismund je 120 zarobljenih bosanskih plemića dao posjeći, a njihova tijela baciti niz stijenu u rijeku Bosnu. Da bi oslabio Bosnu, kralj Sigismund, između ostaloga, poklanja Srebrenik despotu Stefanu Lazareviću, dakako, samo formalno, budući da je mađarska vojska i dalje ostala kao posada na gradu. U ljeto, 1426. godine prodiru Turci u dva navrata u župu Usoru, pa tom prilikom opsjedaju i Srebrenik. Grad ipak nisu osvojili, pa tako 1430. godine ovdje opet vidimo mađarske vojnike. Za vrijeme Kanavojskog rata (1430. – 1433.) posada sa Srebrenika pljačka Pavlovića zemlje, svakako po nagovoru Dubrovčana koji su i na taj način nastojali oslabiti svog protivnika. Srebrenički knez osvojio je 1410. godine sve važnije gradove oko Drine: Brodar, Susjed i Srebrenicu. U Srebrenici je tom prilikom teško opljačkao dubrovačke građane, tako da su se oni morali potužiti kralju Sigismundu. Kada se ugarski gubernator Janko Huniady («Sibinjanin Janko») pomirio sa despotom Đurđem Brankovićem, grad je konačno 1448. godine predan na upravu srpskom despotu. Srebrenik se zatim ne spominje nekoliko godina. Godine 1455. ovdje je jedan feudalac imenom Dmitar Radojević ubio Petra Kovačevića, člana velikaške porodice Dinjčića-Kovačevića.

    Nakon propasti bosanske samostalne države značaj Srebrenika naglo raste. Ovdje je, naime, kralj Matijaš Korvin 1464. godine organizirao posebnu odbrambenu organizaciju protiv provala Turaka u Ugarsku, osnivajući takozvanu Srebreničku banovinu. Grad je bio dovoljno čvrst da se mnogo godina mogao odhrvati napadima Turaka, ali je od ratnih pustošenja znatno stradavala okolina, naročito u doba kada su Turci zaposjeli veće dijelove donje Bosne i Drine, a Srebrenik se u obliku klina našao sa tri strane opkoljen protivnikom. Ratno stanje traje do 1512. godine kada grad nakon desetodnevne opsade otvara svoja vrata, a posada bude pod gradom posječena. Srebrenik tada gubi svoj stari značaj, budući da se velika bojišta tursko-evropskih sukoba pomiču daleko na sjever. Srebrenik ostaje dugo vremena napušten. U drugoj polovini 16. i tokom 17. stoljeća o Srebreniku nema naročitih vijesti. Kada je 1701. godine formirana Gradačačka kapetanija, u njen sastav ušao je i Srebrenik. Nije poznato da li su tada na gradu izvršene neke popravke, što je inače moguće jer je Osmansko carstvo tokom Bečkog rata (1683-1699) izgubilo velike teritorije u Panonskoj nizini, a granica Austrije primakla se sve do Save. Osnivanje Gradačačke kapetanije nije bila slučajnost, jer su ratovi između Turske i Austrije uskoro nastavljeni, a Požarevačkim mirom 1718. godine Austrija je dobila neke teritorije južno od Save. Gradačac i Srebrenik našli su se vrlo blizu neprijatelja. Turska granica bila je vrlo slabo osigurana. Na karti na kojoj je ucrtano razgraničenje između Turske i Austrije nakon Požarevačkog mira Srebrenik je prikazan samo kao selo. Utvrđenje se, dakle, tada još nalazilo u ruševinama, pa je tako bilo i bez strateške važnosti. U novim prilikama Srebrenik dobiva ponovno značaj istaknutog pograničnog mjesta. To se stanje neće promijeniti ni nakon Beogradskog mira 1739. godine, kada je granica između Austrije i Turske vraćena na rijeku Savu. Kao u srednjem vijeku, Srebrenik se tako još jednom našao na granici između dva svijeta, s tom razlikom što sada više nisu bili u pitanju Bosna i Ugarska, nego daleko veći i opasniji neprijatelji. Granica između Turske i Austrije, utvrđena Beogradskim mirom 1739. godine, ostala je međutim nepomaknuta sve do Berlinskog kongresa 1878. godine. Iz sačuvanih dokumenata vidimo da je 1756. godine na gradu Srebreniku bila posada čiji je zapovjednik bio podložan gradačačkom kapetanu. To znači da je grad osposobljen kao utvrđenje. Nije nam ipak poznato u kolikoj mjeri su na gradu izvršene popravke, jer već 1777. godine javljaju odavde o nekim manjim popravcima, što znači da su se zgrade vremenom obrušile, ili su se pak neke starije ruševine osposobljavale za obitavanje. Jedan austrijski izvještaj iz Bosne, iz 1790. godine, spominje Srebrenik kao «stari zamak» (ein altes Schloss), bez podrobnijeg opisa njegovog tadašnjeg korišćenja. Godine 1804. na gradu se nalazi posada od 20 vojnika. Prilikom popisa ratnih zaliha 1833. godine, ovdje je nabrojano 7 topova. Oko 1835. godine Srebrenik je napušten, a samo tri godine kasnije on je već u ruševnom stanju. Godine 1850. ovdje stoje samo još neki objekti, tako i gradski mesdžid u kome su se obavljale molitve još i u drugoj polovini 19. stoljeća.

     

    Evo današnjeg izgleda Srebrenika

    http://bih-x.info/wp-content/uploads/2010/03/Srebrenik-3.jpg

     

    http://img688.imageshack.us/img688/4889/sreb01.jpg

     

    http://www.ka5an.ba/wp-content/uploads/2010/02/Fontana-Srebrenik-donacija-firme-Kopex-Sarajlic.jpg

     

    http://www.srebrenik.net/ogradu/slike/danas/grad_i_okolina/0389.jpg

  6. http://img855.imageshack.us/img855/232/1301396w.png

     

    RENESANSA SREBRENIČKE PLAVE ČETE U EUROPSKOJ LIGI

     

    http://lukx.skladiste.biz/wp-content/uploads/2012/07/gradina-radnicki.jpg

     

    1. Kolo Europske lige

     

    Keflavik - OFK Gradina 1:0

    Prva utakmica u Europi i kada se očekivalo da ćemo pobijediti, valjda trema i strah od neuspjeha vec na prvoj prepreci rezultirali su minimalnim porazom na Islandu. Iako sam bio vidno razočaran nakon poraza, znao sam da nam ova ekipa Keflavika, koja ima dosta više iskustva igranja na euro sceni ne može parirati i da ćemo uspjeti ostvariti pobjedu od 2 pogotka razlike i izboriti plasman u drugo kolo kvalifikacija.

     

    OFK Gradina - Keflavik 6:0

    Uzvratni susret je sve bio sve samo ne teška utakmica.Rekao sam igračima svojim da odigraju što bolje mogu i da ako brzo zabiju pogodak onda će biti sve drugačije. Na prvi pogodak se čekalo do 25. minute kada zabija tko drugi do Dalibor Pandža, da bi podebljao vodstvo Dalibor Pandža u 40-oj minuti utakmice. Tada se je osjetilo olakšanje kako kod mene, tako kod navijača i ostalih. Rekao sam igračima da ne zabrljaju i da nastave igrati svoju prepoznatljivu igru. Ispoštovali su to i u drugom poluvremenu do vrha napunili mrežu.Het - trik Dalibora Pandže (58,88), te drugi pogodak Gorana Zakarića u 78. min uti susreta i pogodak Almira Raščića u 63. minuti, su pogoci kojima je OFK Gradina ostvarila historijiski uspjeh a to je plasman u drugo kolo kvalifikacija a i prvu pobjedu na euro sceni. Posle sudijiskog zvižduka slavlje je moglo da počne, a i operacija zvana SK Sturm Graz.

     

     

    2. Kolo Europske lige

     

    SK Sturm Graz - OFK Gradina 1:2

    Na UPC Areni u Grazu tokom zagrijavanja prije utakmice svojim igračima sam rekao da se opuste, da igraju kako oni to znaju i kako su navikli da igraju pod mojom palicom i da ne brinu jer će rezultat doći. Znao sam da je Sturm ekipa koja je bila apsolutni favorit u ovom dvomeču, te da imaju dosta više iskustva od nas. Prvo poluvrijeme je na početku počelo početnim ispitivanjem snaga, ali do kraja prvog poluvremena, fudbaleri Gradine stvaraju 2-3 kolosalne prilike, ali mreža golmana Sturma ostaje netaknuta.Za to vrijeme Sturm je imao jalovu terensku inicijativu, i može se konstatovati da je prvo poluvrijeme pripalo srebreničkom premierligašu. Drugo poluvrijeme je sasvim druga priča. Vidjevši da je vrag odnio šalu i da pobjeda neće doći sama od sebe, domaći su zapeli pošteno što je rezultiralo pogodtkom Standfesta u 67. minuti susreta. I kada se očekivalo da će do vrha napuniti mrežu Gradine, domaće navijače je ušutkao Adin Džafić u 69. minuti susreta. Bila je to klasična brza kontra gdje je Gradina najjača, i rezultat na semaforu je glasio 1:1. Prije utakmice bih odma potpisao ovaj rezultat, ali moji puleni nisu na tome htjeli ostati. Negativni šok kod domaćina moji igrači koriste na najbolji mogući način i pogodtkom Dalibora Pandže u 75. minuti susreta stavlja tačku na i, i u Srebrenik Gradina se vraća s velikom prednošću.

     

    OFK Gradina - SK Sturm Graz 3:0

    Nakon prve utakmice sve sportske novine su pisale o historijiskom podvigu "malog" tima podno Majevice. Svi su davali prednost Gradini u drugom susretu protiv Sturma, ali ja sam tokom sedmice i treninga koji su se odrzavali stalno naglašavao da još ništa nije gotovo i da ima još "drugo poluvrijeme" u Srebreniku za odigrati. Govorio sam svojim igračima da odigraju staloženo, mirno, da ne srljaju u igri, da su ti gosti koji će morati stisnuti na početku i da tu vidimo svoju šansu preko kontri. I zaista tako je nekako bilo. Svjesno smo prepustili inicijativu gostima, koji su imali nekoliko poluprilika. Tako u jeku jednog napada gostiju, Vidović oduzima loptu na svojoj polovici i upošljava Pandžu koji izlazi 1x1 na golmana, i u maniru vrsnog strijelca pogađa za 1:0 (44min). S tim rezultatom se je otišlo na odmor, i tad je već velika prednost bila na strani Gradine. Samo što se je krenulo s centra Dalibor Pandža povećava vodstvo na 2:0(46min) i tada se već znalo ko je putnik u 3. kolo kvalifikacija i ko će se suprostaviti izraelskom Makabi Tel Avivu. Tačku na i, postavlja tko drugi nego Dalibor Pandža i svojim trećim golom na utakmici (78min) postavlja konačan rezultat od 3-0 i slavlje kompletnog stožera OFK Gradine s navijačima je moglo početi. Gradom je vladala ludnica, kao da je osvojena liga prvaka, što je za navijače gradine ovaj uspjeh ravan tome.

     

     

    3. Kolo Europske lige

     

    Macabi Tel Aviv - OFK Gradina 0:3

    Treće kolo europske lige donio nam je još jačeg, atraktivnijeg, moćnijeg kluba, Izraelce. Znali smo dobro dsa b h. klubovi nemaju doba iskustva protiv Izraelskih klubova, naprotiv, uvijek su doživljavali prave sportske katastrofe. Prije utakmice sam igračima rekao da odigaju onako kako su igrali protiv Šturma, te da ne podlegnu pritisku koji ih očekuje na Bloomfildu. Kako sam im rekao, oni su ispoštovali do zadnje riječi. I sam sam ostao iznenađen pristupom mojih igrača utakmici, te ranim vodstvom golom Pandže (6min). Tada sam očekivao napad i pritisak Izraelaca, ali isključenje Maluia, okrenulo je meč na našu stranu i znao sam da sada možemo i ovdje ostvariti odličan rezultat. Igralo je se pred samo jednim golom, onim golom Makabija, gdje su fudbaleri Gradine stvarali mnoge prilike, od kojih je neke bilo teže promašiti. S ovim rezultatom se je otišlo na odmor, i stalnom sam debelio svojim igračima da puno ne srljaju da ih ne bi kaznili domaći igrači. Kako su igrali prvo poluvrijeme, još bolje su igrali drugo, gdje su moji igrači nastavili sa stvaranjem veliko broja prilika. U moru takvih prilika, jednom se je našao Srđan Savić i odbitak sa nekih 16-ak metara posprema u gol, za veliku prednost Gradine. Jedva sam čekao kraj utakmice, imali smo odličan rezultat. Ali da ne bude tak, i da riješimo pitanje pobjednika već u prvom susretu pobrinuo se Goran Zakarić i u sudijiskoj nadoknadi (91min) postavlja konačan rezultat od 3-0. Predivan je bio prizor na semaforu stadiona Bloomfild u Tel Avivu i visoka pobjeda srebreničke plave čete. Pitao sam se da li može tko stati na kraj ovoj renesansi iz Srebrenika.

     

    OFK Gradina - Macabi Tel Aviv 1:1

    Svi su govorili, pisali, izvještavali o malom čudu iz Srebrenika. Mada se ja sa njima ne bih složio da je to malo čudo, to je velika stvar za Srebrenik, Tuzlanski Kanton a i za cijelu državu BiH, a takođe ovi rezultati su uspjeh mrkotrpnog rada zajedno mog i igrača, zalaganja na treninzima, ispoštivanja onog što im kažem, i za nagradu su dobili, igranje protiv velikana Tottenhama. No vratimo se revanš utakmici protiv Makabija. Morala se je i ona odraditi. Definitivno najslabija utakmica odigrana u evropi, gdje su gosti od početka atakovali na gol Denisa Mujkića, te se je samo čekalo kad će gosti povesti. To se je dogodilo u 44. minuti susreta, kada Caduri trese mrežu Gradine. Javila se nervoza u taboru Gradine, jer to nije ni izbliza bila igra kao u prvom susretu i u prethodnim utakmicama. Vrištao sam u svlačionici na svoje igrače, stalno im govoreći da imaju 2 gola prednosti i da stanu na loptu i zatvore prilaze ka golu Mujkića. To su i ispunili, te u drugom poluvremenu se više igralo između dva šesnaesterca, te u takvoj mrtvoj igri najbolje se snalazi Zakarić i poravnava rezutlat na 1:1 u 66. minuti susreta. Tada se je već lakše disalo jer se je znalo da gosti ne mogu postići 4 pogotka, te mirnom igrom priveli utakmicu kraju i još veće slavlje je počelo na gradskom stadionu u Srebreniku.

     

     

    Play Off Europske lige

     

    Tottenham - OFK Gradina 1:2

    E onda je došla utakmica protiv velikana. Novine prije utakmice su pisale kako je ovo limit igrača Gradine, kako im se i za dosadašnje utakmice i rezultate do poda skida kapa, ali da od časnog nekog poraza ne mogu ništa više očekivati na prepunom White Hart Laneu. Svoje igrače sam izolovao u sedmo-dnevnu karantenu, da ne bi bili izloženi pritiski novinara, gdje su se neki maćehinski odnosili prema uspjesima Gradine. Najsretniji bih bio da začepim takvim novinarima usta dobrom igrom u Londonu. Utakmica je počela, na opšte iznenađenje bez pritiska domaćih igrača, ali za to su se navijači Tottenhama pobrinuli gdje su takvu atmosferu napravili da se ledi krv u žilama. Moji igrači su pristupili kao pravi profesionalci i u takvoj atmosferi odigrali početak utakmice za čistu 10-ku gdje su stvorili dobre dvije prilike, od kojih su jednu iskoristili, tačnije Zakarić u 12-om minutu susreta, te je to bio hladan tuš za domaće navijače. Očekivao sam uraganske napade preko Modriča i Kranjčare i ostale kompanije, ali moji igrači su igrali staloženi. Igra je imala glavu i rep, ali na žalost kada se je očekivao karaj prvog poluvremena domaći preko Huddlestonea iz slobodnjaka dolaze do izjednačenja. Svakom ponaosob igraču sam u poluvremenu čestitao na pruženoj partiji i rekao im da ako ovak nastave da igraju u drugom poluvremenu da mogu napustiti White Hart Lane neporaženi. Oni su do u posljednji detalj ispoštvali moje zamisli te zatvorili prilaze igračima Totenhama. Jalova terenska inicijativa domačina prekinuta je pogotkom Asima Škaljića u 57-oj minuti susreta. Bio je to prvi pogodak Škaljića u dresu Gradine, kojeg će dugoo pamtiti. Do kraja utakmice Gradina je očuvala vodstvo, s tim da treba napomenuti da je u 89-oj minuti Vasilić dobio crveni karton, ali to domaći igrači nisu uspjeli kazniti, te na revanš u Srebrenik, Gradina nosi gol prednosti.

     

    OFK Gradina - Tottenham 4:3

    Sedam dana do utakmice trajala su kao 7 dugih godina. Svi su pisali o senzaciji iz Srebrenika, kako domaće novine, tako je i L'EQUIPE pisao o malom klubu iz Srebrenika. The sunday times je izvještavao s utakmice i posle se u novinama su se samo riječi hvale mogli naći na strani gradine, te kako su očitali bukvicu milionerima iz Londona. Znao sam da druga utakmica će biti potpuno drugačija od prve i da će gosti atakovati na gol Mujkića. To se je zaista i desilo te do 27 minute gosti su imali veliku prednost od 2-0, golovima Defoa. Kada su svi mislili da je susret već riješen u 28. minuti Džafić smanjuje prednost Tottenhama, i dalo se je do znanja gostima da se koža Gradine neće tako lako prodati. U 32. minuti susreta Pandža donosi izjednačenje Gradini i tada je erupcija oduševljenja navijača i svih simpatizera mogla početi. Svojim igralima sam rekao da ih čeka 45. minuta pakla, te da će sve učiniti gosti kak bi došli do grupne faze. Moji igrači su nastavili da igraju prepoznatljivu igru pa čak i protiv velikog Tottenhema, te golom Škaljića u 79-oj minuti došli na korak do grupne faze lige evrope. Dva minuta kasnije gosti poravnjavaju golom Lenona na 3-3. Ali samo minut kasnije Matko postavlja konačni rezultat na 4-3 (82min.) i slavlje igrača, uprave, navijača i svih simpatizera OFK Gradine je moglo početi. Preskočena je velika prepreka zvana Tottenham, te da definitvno se postavlja pitanje do kada će trajati renesansa zvana OFK GRADINA SREBRENIK?

     

     

    Grupna faza Europske lige

     

    http://img16.imageshack.us/img16/8332/92053423.jpg

    • Like 1

logo dark full small.png

×
×
  • Create New...

Important Information

Na sledećim linkovima se možete upoznati sa | Pravilima korišćenja - Terms of Use | | Politikom privatnosti - Privacy Policy |