Jump to content
Football Manager Balkan | Forum

Najlijepši Fm Osjećaji


Dino151
 Share

Recommended Posts

Malo je pederski naziv,ali zna se na što mislim.

 

Recimo,meni je kada od prosječnog kluba napravim prvaka,ili kada nađem nekog igrača jeftino,i prodam ga skupo.

Ali ipak,pobjednik je onaj kada dam domaćem dečku kapetansku vrpcu.

 

Pišite vaše..

Link to comment
Share on other sites

Kada odvalim favorita ili ekipu sa kojom sam tu negde po jacini sa 4-5 komada. :aaa

Ali da ne bude vezano samo za pobede. Obozavam kada mi omiljeni igrac zakuca loptu u raslje.

Kada gledam nekog svog napadaca kako iz svake pozicije postize golove i trpa bez prestanka.

Kad igrac koga hocu da kupim odbije klubove jace od mog, i dodje kod mene.

Kada sa prosecnim klubom osvojim titulu u prvoj sezoni.

Vidim vise od pola moje startne postave u idealnih 11...

Link to comment
Share on other sites

Definitivno je najljepši kada moj apsolutno najbolji igrač odbije bogatu ponudu i ostane kod mene uz mizerno povećanje mizerne plaće.

Onda još kada si i trener i izbornik, pa daš priliku u repki izdanku svoje škole koji je impresioniro u klubu, a ovaj ti na debiju donese važne bodove.

Osvajanje LP sa voljenim klubom.

Uspjeh u dramatičnoj utakmici u kojoj si koristio luđačku taktiku, te skako po kući i glavom lupo u zid.

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

Kad vodiš mali/osrednji klub i dođe datum kad se pojave prvi regeni na Crnom kontinetu i kad ti probereš 4 od 8 najboljih.

Kad iznenadiš i upravo i samog sebe u domaćem prvenstvu što se tiče plasmana na tabeli.

Kad dođe neki regen kojeg potpišeš sa 15godina.

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

  • 3 weeks later...

Ponosan sam kada predstavljam Srbiju u Evropi, konkretno Ligi Šampiona sa PARTIZANOM !

Kada imam što više igrača sa starta i posle velikog broja odigranih sezona.

Kada kritikuješ sudiju a znaš da to neće doprineti ništa dobro, ili će te utišati ako si upravu ili će te kazniti ili opomenuti ako nisi. :D

Kada se jednako dobro pripremam za meč protiv Barse u 1/4 i tamo nekog seljačkog kluba koji je sasvim slučajno došao u polu finale kupa Srbije. :)

Kada preokrenem u Ligi Šampiona protiv dosta jačeg tima nemoguće u moju korist (dogodilo mi se više puta, izgubio od Brage prvu utakmicu na JNA sa 0:2, u Portugalu ih odvalim sa 0:6, najnovije protiv PSV-a u 1/8 LŠ izgubio 2:0 u Ajndhovenu i dobijem ih u revanšu posle produžetaka 4:1, bilo je još...)

Kada odvalim klub svetske klase jer se kurče (izvedu sve omladince protiv mene) (to je bilo pre par sezona, Čelzi ubio sam ih 4:0 a meč ni meni ni njima ništa nije značio...

Kada dobijem zvezdu. Nema dražeg osećaja nego tog a pogotovo kada ih ponizim (6:1, 5:1, 4:0 su neke od ubedljivijih pobeda...)

Kada sa igračem manje dobijem utakmicu.

Edited by SlobaGrobar™
Link to comment
Share on other sites

Kad u kupu sa 0-3 okreneš na 4-3 i pobijediš Bayern-ove zvijezde sa prosječnim Hannoverom.

Kad od prosječnog tima napraviše respektabilan da svake sezone igra polufinale LP.

Kad dovedeš nekog za male pare,a on bude ključni igrač.

Kad ostvariš zadane ciljeve.

Link to comment
Share on other sites

  • 4 weeks later...

Kad dobijem otkaz, kada odslužujem touchline ban. Kad mi se nađe neki igrač kurčit pa završi u rezervama sa posebnim režimom treninga.

Kad sam u opasnosti da ću ispast ali ovisim o sebi pa izgubim, ali izgube i ovi drugi i najslađe od svega kada vodim trćeligaša koji hoće da ode ali ja ne mogu dobit koliko on potencijalno vrijedi pa ga prodam po tržinoj cijeni plus 50% od iduće prodaje i onda mi kroz par sezona sjedne jebačka lova.

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...
  • 1 month later...

Stara tema, ali... Najlepši osječaj? Osječaj, da ti sve dobro u FM-u može dati motivaciju za sve dobro u realnosti. Ovo je osobna priča. Možda nema 100% veze sa Fm-om. Opet ču (izvinjavam se) pričati o karijeri, FM 07 i PFC-u, ali slobodno si možete predstavljati neki drugi klub.

 

Novembar 2009. Slovenačka reprezentacija upravo se plasirala na svetsko prvenstvo u Južnoj Africi. U mojoj glavi veselje a i tuga. Možda je razlog slabo vreme. Kiša, magla ne prestaju. Osečam se neupotrebljivim. Sa završenim fakultetom nikako da nađem posao. Jedina mi je uteha neki drugi svet; svet, u kojeg sam polagao sve nade. Zašto sam baš taj klub izabrao za moj projekt ne znam. Projekat osvajanja Europe. I baš u tom novembru 2009, u svetu FM-a pisala se godina 2021. Godina, kad sam doživeo moje največe razočaranje na trenerskoj klupi; največu nepravdu. Partizan je porazom od Porta sa 0:2 u finalu Lige Šampiona drugi put zaredom propustio fantastičnu priliku; treči put u LŠ, a četvrti put ukupno u svom europskim takmičenjima (ako brojimo i LE 2014).

 

I tad sam bio na tom, da kažem: KRAJ! Nakon male pauze, odigrao sam još jednu sezonu, u kojoj smo napravili europske tri korake nazad. I tad mi je pukao film.

Mesec dana bez FM-a; čekajuči novu godinu 2010 ( i novu sezonu, 22/23). Pesimizam na višku, možda i malo depresije.

 

Igrači su bili željni igre, a ja jih nisam j****o tri posto.

 

Probao sam malo Man Utd (3 sezone), malo i ostale stvari (ako se igara tiče, recimo Alpha Centauri), ali to nije bilo to. Sa čistom glavom, neopterečen sa rezultatima, kao novi čovek, tamo negde kraj decembra 2009 ponovo sam se preselio u FM svet. Tamo je kalendar kazao: jun 2022. Bilo je to nakon svetskog prvenstva u Italiji, gde sam Poljsku predvodio do osmine finala. Imao sam jedno breme manje. Prelazni period uradio sam racionalno. Znao sam, da sam godinu dana obavio velik posao, i da mi sad baš ne treba puno igrača.

 

Slušaj, nemoj, da brojiš trofeje, idi utakmicu po utakmicu.

 

I išli smo. Meč+meč. I skupljali smo bodove. Redovno. Neverovatno, ali… Na polusezoni več je bilo jasno, da čemo biti ponovo srbski prvaci (bila su to vremena, kad smo titule osvajali več u aprilu, pa sam do kraja prvenstva mogao, da odem na odmor). Ni traga o euforiji. Ali FM virus vratio se u mozak. Nismo znali izgubiti.

 

Partizan je u osmini finala čekao Milan; o tome sam razmišljao na večeri za Božič, ali onako, mirno. Znao sam, da če nam trebati mnogo sreče. I sad, 65 godina nakon tog duela, čudim se, kako smo prošli dalje.

 

U narednoj fazi nas je čekao Liverpool sa Miroslavom Đukićem. Ali dan utakmice bio je veoma nervozan. Ne u FM-u, nego u realnosti. Nešto sam se posvađao sa ocem i u pravom pljusku otišao sam na dugu šetnju uz more. Kad je sunčano, možeš videti Veneciju, no tad se nije videlo ništa. Budučnost i ciljevi, sve to u magli... Kako sam se vračao, sve više sam snovao taktiku za LIverpool. U paklu Humske Đukić i Co. na Anfield ponesli su 6 komada (6:0). Ajmo napred. U polufinalu Man Utd. Kako sam se bojao ove utakmice. Šta sad? Na izbor sam imao 1) nastavljanje još danas i time sam riskirao moguču eliminaciju i kraj snova, ali ako bi se plasirao u finale, onda bi bila druga priča 2) nastavak sledeči dan, da se barem malo umirim. Odlučio sam se za prvu variantu. Završena je bila tek pre ručka, nakon prave drame Partizan je remijem 1:1 izborio treči finale u četiri godina.

 

Ovo ču sutra. Kako, da izdržim? Pritisak bio je ogroman. Pritisak troje izgubljenih europskih finala bez postignutog gola. Jedna utakmica odlučuje sve. Luzer ili pobednik.

 

6. januar 2010 (=maj 2023). Opet magla i kiša. Sve sivo. Sve crno. I belo. Sa rukama, teškima kao kamen; 22 igrača istrčalo je na teren Ullevi Stadiona u Goteborgu, u duelu timova, koji su odigrali uopče prvi meč u istoriji Kupa Prvaka. Partizan 3. Sporting 0, sve je bilo rešeno več nakon prvog poluvremena, u meču, gde nismo imali ni jedan korner! Pisala se istorija.

 

Veče. Idem vani malo na utrku. Otvorim vrata i osečam se kao pobednik.

 

To je bilo 6. januara 2010 u realnom životu.

20. januara 2010 (tek tad), Partizan je pobedio Lazio u europskom superkupu 2023 (4:0).

27. januara 2010 dobio sam posao (u realnosti). To da sam primljen, saznao sam baš u trenutku, kad sam uvek povređenog Nigerijca Kalua prodao Newcastlu, u januaru 2024.

U oktobru iste godine pronašao sam FMB.

 

I sad kad se setim: kako bi sad opet igrao sa ovim timom iz ere dvadesetih! Ali niko jih više nikad neče obuditi, večina jih je poginulih. Bio je to zaista izvanredan a i poseban tim. Spomenuo sam več, da u finalu nismo izborili ni jedan korner, a neverovatno je i to: 1) u LŠ ove sezone kod kuče nismo primili ni jedan gol 2) u gostima nismo pobedili ni jedan put (4 remija, 2 poraza uz zabivši samo 3x1 gol).

 

Voz istorije radi dalje i stvara lepe osječaje; kad znaš, da če se ti teški rad konačno isplatiti. Život je prekratak, ali u FM-u možeš stvarati i režirati svoj film. Nema "šejk it baby", umesto toga ima učenja na greškama. Ima rasti, ima vrhunca i ima pada. Igrač se rodi, razvija, ostari, kao i svi mi. Legenda kluba, "mali", debituje odmah u Europi, onda postaje najbolji strijelac prvenstava svih vremena, onda se penzioniše i radi u stručnom štabu. Kad če napustiti FM svet, biče velike praznine.

 

I da ne zaboravim. Porto, koji je na srečan način u Dadotovi17-karijeri izbacio Zvezdu, kod mene je dobio vračeno sve. Dva put pobeda protiv njih u finalu LŠ na njihovom terenu; bilo je to ravno u godinama, kad su slavili jubilej 1. europskog naslova: 2027 (40 godina) 3:1 i 2087 (100 godina) 5:0, a da ne spominjem 10:0 u četvrtfinalu sezone 52/53. Ko je sad Dragao? Nadam se, da če Porto imati slične trenutke nesreče i protiv Zvezde...

 

Toliko ukratko...

Edited by ales_pfc
  • Like 13
Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

 Share

logo dark full small.png

×
×
  • Create New...

Important Information

Na sledećim linkovima se možete upoznati sa | Pravilima korišćenja - Terms of Use | | Politikom privatnosti - Privacy Policy |