Jump to content
Football Manager Balkan | Forum

I'm forever blowing bubbles


FmFan™
 Share

Recommended Posts

I'm forever blowing bubbles

Epizoda 1 – That old bastard…

 

30. jun 2010.

…Vest Hem i nije baš ostvario očekivanja navijača ove godine, zar ne? –pitao je voditelj jedne sportske emisije. Očito je to pitanje bilo namenjeno meni jer sam jedini od trojice u studiju poznat kao navijač Vest Hema. –Pa, šta da vam kažem, svaki klub ponekad ima lošu sezonu… -trudio sam se ja da sakrijem svoj bes. A onda mi moj kolega i sagovornik u pomenutoj emisiji upade u reč –To se podrzumeva, ali ipak moram reći da je ovo bilo ispod svakih očekivanja i da je klub razočarao navijače. Dok sam ja bio zadužen za Vest Hem sve je bilo drugačije, navijači su nas poštovali sa razlogom, a sada… Morao sam da uzvratim istom merom, i ja njega da prekinem u sred rečenice. -…Da, toliko ste cenili te navijače da ste prešli na klupu rivalskog kluba, gospodine Rednap. On ostade pomalo zatečen. Baš njega briga, završio je na četvrtom mestu i ove godine ide u Ligu Šampiona, pa sad misli da može da mi prosipa pamet kako je Vest Hem propao… Isti klub koji je on vodio pre desetak godina i sa kojim je bio veoma uspešan. Znam ja zašto on to govori, cilja na to da je bolji od bilo kog drugog trenera Vest Hema. –Gospodine Braun –započe voditelj novo pitanje za mene, - Da li mislite da ste vi, kao veliki navijač Vest Hema, možda kandidat da zauzmete Zolino mesto na trenerskoj klupi? Posle ovakve sezone teško da će on ostati trener. Iskreno, iznenadilo me to pitanje. Mnogo me iznenadilo. Znam da sam veoma loše napredovao u svojoj karijeri u prethodnih par godina i zaista nisam zamišljao o ovom pitanju. Pa, valjda su ti novinari tu da bi davali sulude ideje. Rekoh ono što mislim: -Zaista mislite da sam kandidat za klupu Vest Hema posle dve godine nezaposlenosti? Voditelj nije imao odgovor, ali zato jeste treći sagovornik u studiju – Ian Holloway. –Pauza ne mora da znači da je trener loš. Meni je pauza od godinu dana pomogla da se psihički pripremim za posao menadžera, i bila mi je veoma značajna. Da nisam pauzirao Blekpul od sledeće sezone ne bi igrao u Premier Ligi. Njegove reči su me donekle ohrabrile. Čovek zna šta govori. Dobar je menadžer, upravo je uveo Blekpul u Premier Ligu. Inače smo dobri prijatelji. Raspoloženje mi se malo popravilo. –Hvala vam svima na gostovanju, gospodine Rednap želim vam da prodjete do grupne faze Lige Šampiona, vama gospodine Halovej da opstanete u ligi u koju ste ušli, a vama gospodine Braun da nadjete angažman ove sezone. Gledali ste emisiju Football4life, vidimo se sledeće sedmice u isto vreme… -Ovim rečima voditelj završi emisiju. Polako izadjosmo iz studija. Rednap stavi ruku na moje rame i reče –Ako ti treba posao, ja sam uvek tu. Dodji sutra u moju kancelariju na Vajt Hart Lejnu i dogovorićemo se, treba mi neko da čisti kancelariju. Reče to i nabaci neki osmeh na lice. Kad ga tada nisam udario… Stari lisac, zna kako da potkači. Znao je takodje i da neću fizički nasrnuti na njega. Zna on mene dugo… Samo sam skinuo njegovu ruku sa ramena i krenuo od njega. Znao sam samo da se neće tako završiti. On se slatko smejao…

 

Na gostovanje u emisiju došao sam autobusom. Nema se novca. Tek što sam izašao iz zgrade začuh da me neko viče.

–Hej, Braun! Bio je to Halovej, čovek koji me malopre podržao u emisiji. Stadoh a on dodje do mene.

–Šta se radi čoveče, nismo se videli, koliko… Godinu dana?

–Dve -rekoh mu. –Od onda kada sam zadnji put bio u svetu fudbala. Kako je kod tebe, vidim lepo ti ide sa Blekpulom, druže.

–Da, pa eto, naporan rad se isplatio. Sad da se malo odmorimo preko leta pa onda u novu sezonu, ali ove godine u Premier Ligi. Šta je sa tobom, radiš li negde?

–Pa, sa jednim klinjom radim u sopstvenoj radionici. Sklapamo neke aute, nije neki posao ali trenutno od toga žvimo. Klinjo je moj rodjak, stručan je za aute, ima 19 godina i pre dve godine je završio školu… Eto, trebao sam da štedim malo u “ono” vreme… A ne da se sada ovako borim…

-Ma, zaboravi “to” vreme… Gledaj ka budućnosti. Prijavi se za mesto menadžera u nekoj ekipi. Porazgovaraj sa nekim od Vest Hemovih vlasnika o poslu…

-Ti zaista misliš da tu imam neke šanse? Zola je bolji trener od mene, a opet nije uspeo da napravi nešto sa tom ekipom. 5 bodova ih je delilo od ispadanja! Da Portsmutu nisu oduzeli bodove, ko zna šta bi bilo…

-Sam si rekao, loša sezona… Ne daj da te Rednap obeshrabri. Znaš ti njega. A što se tiče Zole… Može samo da sanja da je taktičar kao ti. Znamo to i ti i ja. Otvoreno ću ti reći ono što mislim, nemoj da se naljutiš… Tebe je uništio način života. Samo neke žurke, žene, alkohol… Ti treba da budeš uzor igračima koje treniraš, a to nisi mogao biti kada si dolazio na trening mamuran i to sa pola sata zakašnjenja. Zato te niko nije želeo.

–Znam… Znam ja to sve, ali promenio sam se. Potpuno. Ali to sada ne vredi… Ostavio sam loš utisak i to je gotovo.

–Nije! Samo moraš uveriti ostale kakav si. Traži šansu. Kreni ispočetka. Uspećeš, znam. Ajde, idem sada, a tebe da vidim na klupi pored moje na stadionu ove sezone.

–Daću sve od sebe… To sam mu rekao samo onako, reda radi. Iskreno, nisam želeo ponovo da se upuštam u trenerske vode. Sa druge strane, novca nije bilo dovoljno…

 

Link to comment
Share on other sites

  • Replies 71
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

Hvala na podršci, trudiću se da priča bude što bolja.

Kao što reče Miloš, slike odudaraju od mog stila, ali ipak uvažavam sve komentare i kritike i trudiću se da svaki segment priče unapredim, tako da možete očekivati po neku sličicu.

Link to comment
Share on other sites

odlicno si poceo,srecno  :great:

:great: :great: :great:  Docekali smo prvo milosevu, a onda i tvoju pricu. Pratim sigurno, znam da ce biti fenomenalno i sam napred.

Hvala  :thumbup:

 

Brate ne znas koliko si me obradovao(sto ces da vodis West Ham),odmah kad sam video naslov teme,znao sam o kome se radi.

 

 

Pisanje je za  :respekt: :respekt: :respekt: .

hehe drago mi je da sam te obradovao :)

 

Uskoro sledeća "epizoda" ;)

Link to comment
Share on other sites

Epizoda 2 – It’s important to have dreams

 

30. jun 2010

Polako sam se ušunjao u svoj stan. Nisam hteo da budem bučan jer moj rodjak, momak sa kojim vodim svoj mehaničarski biznis, verovatno spava. Bacih jaknu na kauč i otvorih frižider. Hladno pivo me malo povratilo od puta glupim autobusom. Nije hladno napolju iako je već odavno pao mrak. Nageh pivo i zatvorih frižider. Okrenuo sam se i video mog rodjaka Tomija kako stoji na vratima. –Mnogo sere onaj Rednap –reče mi. -Pa, šta da ti kažem, video si sam u emisiji. –Halovej mi izgleda kao normalan lik. –To i jeste. –rekoh i sedoh na kauč. –Je li bilo posla danas? –Slabo. Sve sllabije posla i novca. Izgleda da nećemo nikad ni sakupiti dovoljno da odemo jednom na Vest Hemov meč. Stadion nam je tako blizu, vidim ga skoro svaki dan, a ipak nisam bio tamo odavno… Još od kada sam imao 16, kad si ti bio menadžer i išao tamo da skautuješ nekg igrača, znam da si i mene poveo sa tobom… -To me podseti na stare dane. –Ma, ionako nema šta da se vidi na tom stadionu. Skoro uvek izgube. –To je bilo prošle sezone, sada će valjda doći novi trener… -dosta mi je bilo priče o tome pa sam skrenuo na drugu temu. –Jesi se javljao ocu danas? –Jesam. Kaže da će možda doći da nas poseti sledeće nedelje. Ni on nema dovoljno novca i vremena da dolazi iz Škotske ovde svaki mesec… -Znam… -Znaš, možda je Halovej u pravu, možda ništa ne znači što nisi radio dve godine… -Kada ćeš prestati da vršiš pritisak na mene? Ne želim da vodim neke nižerazredne kubove. Veliki posao, loši rezultati uglavnom, novca vrlo malo. –Ko ti spominje nižerazredne klubove? Evo Vest Hem je imao lošu sezonu, to si i sam rekao… Svi znaju kakav si ti menadžer bio, i to kada si imao 37 godina, sada si dve godine stariji, iskusniji… Valjda su shvatili da si prestao sa starim načinom života… Ništa nisam želeo da mu kažem povodom toga. Rekoh mu samo Laku noć i produžih u spavaću sobu.

Čim zaklopih oči nadjoh se na stadionu. Sedim na klupi obučen u trenerku Vest Hema. Nasuprot meni, na drugoj klupi, sedi Rednap. Na terenu nema igrača, a tribune su pune. Čujem navijače kako skandiraju moje ime… Rednap ustaje sa klupe i odlazi. Gleda me čudno, zavidno… Ja se zadovoljno smešim. U sledećem trenutku se budim. Shvatam da sam sanjao. Snovi su čudni. Nekako je sve nepovezano. Ipak, shvatio sam šta je moja želja. Shvatio sam i da me ništa ne košta da probam.

 

01. jul 2010. godine

Odmah tog jutra otišao sam u jedan restoran u istočnom Londonu. Seo sam za sto i rekao konobaru da čekam nekoga i da ću kasnije poručiti. Bilo je nekih 15 minuta do 10. Malo pogledah oko sebe i videh jedno poznato lice. Nisam odmah mogao da se setim ko je to, ali kasnije sam ukačio – Avram Grant. Tačno u 10 sati u restoran je ušao čovek zbog koga sam došao. Dejvid Salivan – predsednik i jedan od vlasnika Vest Hema. Doručkuje ovde uvek. Znamo se mi. Ne tako dobro, ali znamo jedan za drugog. Prolazio je pored mene kada sam ga pozvao. –Dejvide! Okrenu se i pogleda me, malo čudno. –Znamo li se? –Ja sam Džon Braun, bivši trener, sećate me se? On zastade i poče sa razmišljanjem. -A, da, da… Pomalo. Reče kao da se setio. U stvari, znao je on ko sam ja, samo je želeo odredjenu distancu… Nije voleo moj bivši način života. –Sedite molim vas –rekoh mu. –Nemam vremena, imam sastanak sa jednim čovekom u ovom restoranu… -Molim vas, samo dva minuta! On pogleda po restoranu i ugleda Granta. Sa njim je trebao da se nadje, kako sam ja shvatio. Pokazao mu je na sat i mimikom mu rekao da će doći za dva minuta. Grant je klimnuo glavom. Salivan sede. –Kako vam mogu pomoći gospodine Braun?

-Da li menjate trenera gospodine Salivan?

-Zašto bih sa vama govorio o planovima kluba, gospodine Braun?

-Jer sam zainteresovan za posao.

On je, onako napeto sedeći uzdahnuo. –Molim vas, budite ozbiljni. Znamo da ste sposoban trener, ali vaša disciplina se dovodi u pitanje…

-Nisam više onakav kakav sam bio! Promenio sam se! Stvarno. Fudbalski kvaliteti su ostali isti.

-Ja u to ne mogu biti siguran gospodine Braun.

-Ali garantujem vam da nećete pogrešiti!

-U najboljem je interesu kluba da nadjemo proverenog i stabilnog trenera. Vi biste to kao navijač trebali shvatiti.

-Koga ćete stabilnijeg uzeti? Granta?

-Na primer njega.

-Molim vas, razmotrite moj predlog. Treba mi taj posao!

-Sada stvarno moram da idem, gospodine Braun. Dovidjenja.

Ustade i ode za Grantov sto. Ja oborih glavu i stavih ruke na nju. Uf, eto, znao sam da neću uspeti…

Oko 11 sam došao kući. Tražeći rodjaka kolegu otišao sam u radionicu. Tomi me čudno gledao. –Gde si do sada? Ne mogu opet sam da radim! –Ma… Išao sam do grada… Video se sa nekim poznanikom. Izvini, evo idi odmori se, ja ću te malo odmeniti…

Link to comment
Share on other sites

Epizoda 3 – Chance for a new life

 

Taj deo mu treba?! Pa za 2 godine koliko radim ovde nisam čuo za ovako nešto! –govorio je moj rodjak Tomi gledajući u papir koji mu je dao jedan klijent naše radionice. –Daj mi taj papir, idem malo da prošvrljam gradom i da posetim ostale radionice… Možda nešto nadjem. -Stvarno ćeš da tražiš po konkurentskim radionicama? –pogleda me čudno. Stavih kapu na glavu. –Zašto da ne.

Kao i obično, kišni dan u Londonu. Pljusak. A ja trčim po ulici u 9 sati ujutru da bih nekom nemačkom klijentu našao deo za auto za koji prvi put čujem. Pljusak je sve jači, a ja konačno nalazim jednu od boljih prodavnica delova. Ulazim i skidam kapu dok sa mene kaplje kišnica.

-Dobar dan –rekoh čoveku koji je zavaljen u stolicu čitao sportske novine. On se pridiže i ostavi novine.

-Izvolite?

-Zanima me da li imate jedan deo… -brzo izvadih papirić iz džepa. –Evo, ovako se zove –rekoh pružajući papir.

-Hm… Sačekajte molim vas da pogledam u magacinu –reče i ode. Ja sedoh a pogled mi odluta ka velikom naslovu u novinama koje je čovek malo pre čitao.

 

Avram Grant odbio saradnju sa Vest Hemom! –Izraelski stručnjak u razgovoru za naš list otkriva kako je dobio ponudu od Čekićara ali nije bio zadovoljan finansijskim uslovima…

 

Zamislih se dobro… Posle oko pola minuta provedenih gledajući u jednu tačku sa otvorenim ustima, shvatam da mi prodavac maše rukom ispred očiju.

-Gospodine, da li je sve u redu?

-Da, da…

-Nažalost nemamo ovaj deo. Ako želite možemo da kontaktiramo naše saradnike u Nemačkoj ali to će vas dodatno koštati…

-Ma nema veze… Ne treba mi. Hvala ipak. Dovidjenja.

 

Znao sam da se ovim povećava šansa za pronalaženje posla. Morao sam da reagujem. Planirao sam da uradim isto ono što i prethodnog dana – da odem u restoran i sačekam gospodina Salivana – predsednika Vest Hema koji po običaju tu doručkuje.

Došao sam u restoran oko 15 do 10. Poručio sam doručak i čekao. Počeo sam da jedem oko 10 sati. Malo kasnije, vrata je zadnjicom otvorio čovek koga čekam. U jednoj ruci držao je mobilni i pričao, a drugom je zatvarao kišobran.

-Ne, ne znam kako sada da ga nadjem! Pa juče se on nije činio kao najbolje rešenje… Dobro, potrudiću se, ali probaj i ti… -pričao je svom sagovorniku. Pronašao sam se u toj priči.

Pravio sam se lud, kao da ga ne primećujem, jedući svoj obrok. On sav pokisao prodje pored mene ne primećujući me. Onda odjednom okrenu glavu. –Gospodine Braun… Kakva slučajnost, baš vas tražim…

Salivan sede za moj sto. Ja se pozdravih sa njim i nastavih sa jelom. Trudio sam se da izgledam nezainteresovano. Znao sam šta će. Bio sam druga opcija odmah posle Granta.

-Sada me slušajte. Grant neće dobiti posao u Vest Hemu. Mnogo je pohlepan a mi nemamo previše novca. Vi ste naš drugi izbor. Sreća da sam vas našao… Prvo mi recite da li ste zainteresovani, a onda ću vam izneti moj predlog.

-Pa… Znate, juče u ovo vreme sam bio veoma zainteresovan… Sada prvo da čujem vašu ponudu pa ćemo se dogovoriti… -nije imao kuda. Znao je da ja sada vladam situacijom i da mora prihvatiti to da me sluša, bar u tom trenutku.

-Ovako… Ugovor koji ćete potpisati važi za jednu godinu. To je zato što prosto ne želimo da srljamo. Za tih godinu dana želimo da ostvarite sledeći uspeh – sredina tabele. Znate da smo veoma loše igrali prošle sezone, sada težimo da se postepeno vraćamo na svoju staru poziciju. Još jedna veoma bitna stvar. Na papiru je vaša plata 24.000 evra sedmično. To nije vaša prava plata. Novac koji ćete primate 5 puta je manji od prave cifre. Ukoliko ne bude propusta u vašoj discipline, odnosno ukoliko ne budete mamurni dolazili na treninge, za 6 meseci primaćete punu platu. O ovoj klauzi ni reči novinarima, naravno. Da li vam odgovara?

Kako da mu kažem ne? 5.000 sedmično prvih 6 meseci, što znači 120.000 evra za taj period! Posle ću skoro toliko zaradjivati mesečno! Ovo se ne sme odbiti… -Prihvatam! –rekao sam. Nisam mogao sakriti oduševljenje.

-U redu. Sada ćemo proslaviti, ali u nekim granicama normale…

 

Kasnije tog dana...

Ulazim u kuću nadajući se da je moj rodjak Tomi zaspao. 12 je sati uveče. Proslavio sam prvo uz čašu vina sa Salivanom koji mi je za sutra najavio konferenciju za štampu. Ipak, to nije pravo proslavljanje. Pozvao sam trojicu mojih prijatelja i od podneva smo do sada proslavljali, u pravom smislu te reči. Iznenadih se kada videh Tomija kako sedi na fotelji, ledjima okrenut od vrata i mene. Čuo je da sam ušao.

-Jesi li pijan?

-Otkud ti to? –upitah ga praveći se da prikrijem svoje stanje.

-Zadnji put kad si došao u 12 sati bio si pijan. Pre nekih pola godine.

Samo sam ćutao.

-S kim si bio?

Video sam da je uzaludno lagati. –Sa Aleksom, Polom i Markom.

-Pa da. Znao sam. Mislio sam da si završio sa svojim pijančenjem. Čak sam se obradovao kad sam video danas na TV-u trač da si novi trener Vest Hema. Ali trebao sam znati da je to nemoguće jer si ti čitav dan proveo u pabu…

-Znaš… Prslavlj… Prosljavl… Proslavljali smo. –rekoh ja i dalje stojeći kraj vrata i držeći jaknu u ruci.

-Šta ste proslavljali? To što si našao onom švabi deo za auto? –upita me ironično i okrenu se prema meni.

-Ne… To što je pisalo… Na TV-u… Da sam trener… E, to smo proslavljali…

-Šta bre?

-Ja sam novi trener Vest Hema. Od sutra i zvanično…

-Auuu… Ajde pod tuš odmah! Samo ti još treba da te takvog sutra vide…

 

Link to comment
Share on other sites

Guest
This topic is now closed to further replies.
 Share




logo dark full small.png

×
×
  • Create New...

Important Information

Na sledećim linkovima se možete upoznati sa | Pravilima korišćenja - Terms of Use | | Politikom privatnosti - Privacy Policy |