Jump to content
Football Manager Balkan | Forum

FmFan™

Član foruma
  • Posts

    115
  • Joined

  • Last visited

Posts posted by FmFan™

  1. Epizoda 8 – It's not over yet

    Ništa mi nije bilo jasno. Oteo me čovek koji se predstavlja kao navijač Mančestera, pretio mi i terao me da izgubim meč da bi Junajted ušao u formu, a onda saznajem da je taj čovek, Robert, vlasnik jedne kompanije koja finansira naše najveće rivale – Totenhema.

     

    Zbog svih nedoumica rešio sam da odem lično kod njega. Pa šta bude. Lako sam našao njegovu kompaniju i ušao. Nekako sam našao njegovu kancelariju ispred koje je sedela sekretarica.

     

    -Dobar dan, kako mogu da vam pomognem? –zapita me ljubazno.

    -Treba mi vaš šef, Robert. –odgovorih hladnokrvno.

    -Imate li zakazano? –iznenadi me pitanjem.

    -Ne, ali mislim da bi me primio u kancelariju, mi smo poznanici. –trudio sam se da se izvučem.

    -Izvinite, ali ne mogu da vas primim ukoliko niste zakazali.

     

    Ja onako besan idem do vrata kancelarije i otvaram ih. Bukvalno ulećem unutra, a plavušan zavaljen u fotelju priča na telefon. Prekinuh mu vezu i stadoh iznad njega, a onda za mnom uleti i sekretarica koja je počela da se pravda da sam sam ušao.

     

    -U redu je, neka gospodin udje. –reče Robert. Sekretarica izadje i zatvori vrata a on nastavi. –Pa, odavno se nismo videli, Braun… Znao sam da ćeš me naći, samo mislio sam da će se to desiti i ranije…

     

    Ja sam bio svestan da ovakvim potezom mogu uvući sebe i rodjaka Tomija u probleme, ali nisam mogao a da ne probam da saznam o čemu se radi.

     

    -Vidim, ti nikakve veze nemaš sa Mančesterom… Još gori si, finansiraš Totenhem.

    -Pa, ljudi vole poslove koji donose novac. Sponzorisanje velikog fudbalskog kluba je odličan posao…

    -Znači, tvoj cilj nije bio da Mančester pobedi. Tvoj cilj je bio da Vest Hem, tvoj rival, izgubi… -postajalo mi je jasno po malo.

    -Ne znam o čemu pričaš… Kakav cilj? Ne sećam se nešto toga. –pravio se lud.

    -Sada lako možeš završiti gde ti je mesto – iza rešetaka, sada kada znam ko si… Otmica i ucena su veliki prekršaji.

    -Imaš li ti neke dokaze da to potkrepiš? –uhvati me on nespremnog. –Da, tako sam i mislio.

    -Znači cilj je bio da Vest Hem upadne u probleme, u rezultatsku krizu. Da ja izgubim dobar odnos sa igračima, zar ne? Zar ne?

    -Zanimljiv zaključak. Pa, ako će ti lakše biti, da. I da znaš da smo veoma zadovoljni. Nisi pobedio nikog veće pet mečeva. –reče i nasmeja se.

    Bio sam pobedjen. Da li da ga fizički napadnem i time ugrozim sve za šta sam se borio prethodnih 6 meseci, ili da odem pognute glave, čekajući priliku da im na pravi način vratim. Izabrao sam ovo drugo.

    -Neće se na ovome završiti. –rekoh mu i izadjoh…

    ____________________

     

    Mesec dana kasnije…

     

    U svoju kancelariju me pozvao predsednik kluba, Salivan. Po mojoj pretpostavci želeo je da okonča rad sa mnom i da me otera iz kluba. U ugovoru ima klauzu po kojoj može da me otpusti u 2011. godini a da mi ne plaća odštetu. A taman sam trebao da počnem da primam punu platu od 26.000… Do sada sam primao samo 5.000e i to je stajalo u ugovoru… Rezultati mog kluba nisu bili blistavi posle susreta sa Robertom. Doduše, bar sam ponovo uspostavio normalnu vezu sa igračima…

     

    Pozvao me unutra i ja sam ušao. Na onoj mekanoj fotelji sedeo sam kao dete na zubarskoj stolici. Bio sam veoma nervozan i vrpoljio se.

     

    -Braun, moram nešto da ti saopštim. –reče Salivan.

    -U redu –trudio sam se ja da ostanem hladan.

    -Dugo sam razmišljao o ovome i doneo konačno odluku… Nadam se da je tako najbolje za klub…

     

    Samo sam čekao kada če izgovoriti da sam otpušten. Već sam ga video kako to govori.

     

    -Dodajem u budžet još 15 miliona evra –reče.

    Ja se trgoh.

    -Kao što rekoh, mislim da je tako najbolje za klub… Ali nemoj da me izneveriš, nadji dobre igrače za taj novac.

    -Znači, nećete me otpustiti?

    -Ne, ne… -reče on sa osmehom na licu. -Otkud ti to. 12. mesto koje trenitno držimo je veoma dobro. Ali može to i bolje. Ajde sada, vrati se na posao…

     

    Bio sam iznenadjen, u pozitivnom smislu.

     

    Novac sam potrošio na nekoliko pojačanja.

    Dodo - Mladi levi bek koji već može da igra, ali je doveden zbog budućnosti kluba. Koštao 1.8 miliona evra.

    Miranda - Sjajni štoper koji mi je trebao da popuni prazninu koja je nastala Ben Haimovim povratkom u Portsmut. Koštao čak 15 miliona.

    M. Diarra - Iskusni defanzivni veznjak koji dosta može da doprinese timu. Doveden kao slobodan igrač.

     

    ________________________

    Evo, već nova epizoda. Niste dugo čekali :) Hvala što pratite ;)

  2. Epizoda 7 – Things are not always what they seem to be

    Prvo se čula lomljava stakla, a onda buktanje vatre. Pogledao sam kroz prozor i video da radionica gori. Radionica puna tudjih auta, novca i delova. Radionica koja jedina sprečava mog rodjaka Tomija da ne ode u Škotsku. Brzo sam istrčao napolje. Odjednom se ispred mene stvori čovek - plavi momak koji me oteo pre nekoliko dana. Zamahuje palicom koju drži u ruci...

     

    Budim se obliven znojem... Uplašen sam. Ne znam da li sam samo sanjao požar u radionici. Brzo skačem iz kreveta i otvaram prozor. Sve je na svom mestu. Nema onih strašnih prizora koje sam video u snu. Malo mi je lakše...

     

    Mesec dana kasnije

     

    Sedim u studiju, ponovo u sportskoj emisiji u kojoj sam gostovao pre nego što sam seo na klupu Vest Hema. Onda samo bio tamo jer se verovalo da ću dobiti posao u Londonu. Sada sam tu jer se veruje da ću izgubiti taj posao.

     

    Mnogo toga se izdešavalo od remija sa Mančesterom. Tog dana, rekao sam igračima da se ne trude. Nisu to očekivali.Na neki način su izgubili poverenje, koje su, doduše, tek počeli da grade. Ja sam zanemario odnos sa igračima jer se bojao da se nešto ne desi mom rodjaku ili radionici. Ipak, sve je prošlo dobro, bar što se toga tiče. Od tada primećujem da su igrači nemotivisani. Veoma. Posle tog remija sa Mančesterom, kada ih nisam pohvalio, što su očekivali, drugačije igraju. Vezali smo pet mečeva bez pobede i sada se priča o mom odlasku. Zato su me pozvali u ovu emisiju, da vide šta ću ja reći. Nisam ništa o tome konkretno pričao, govorio sam kako poštujem svaku odluku predsednika i da se neću protiviti šta god reše.

     

    Po završetku simanja emisije izašao sam iz studija i krenuo kući. Hodao sam kroz hol televizije kada sam na jednom televizoru video čoveka koji je bio kriv za sve – plavušan koji me oteo, momak sa frizurom Alana Smita. Pogledao sam bolje i video da je snimak napravljen u ovom studiju. Nisam znao otkud on tu, šta je on u stvari. Plavušan je pričao sa jednim voditeljom, ali nisam znao o čemu zbog toga što je ton bio isključen. Jedan momak je prolazio kroz hol gde sam ja stajao, a ja sam ga pitao ko je voditelj na onom tv-u i kako mogu doći do njega.

     

    Našao sam voditelja. Čekao sam ga ispred kancelarije. Pročitao sam njegovo ime na vratima koja su se otvorila. -Možete ući sada…

     

    Posle kraćeg upoznavanja prešao sam na stvar:

     

    -Skoro ste u vašoj emisiji uostili jednog čoveka… Zanima me nešto o njemu.

    -Mnogo ljudi prodje kroz moju emisiju u toku meseca. Ne znam o kome pričate.

    -Pričam o čoveku sa plavom kosom… Zanima me ko je on.

    -Aha, Robert... On je vlasnik jedne kompanije… Kompanije koja sponzoriše jedan fudbalski klub.

    -Da li se radi o Mančester Junajtedu?

    -Ne… Robert je sponzor Totenhema.

     

    Tek sada su mi neke stvari postajale nejasne… Brzo sam saznao o kojoj se kompaniji radi i krenuo u potragu…

  3. Svaka cast...Zanimljivo...Uvijek se sve desava naopako..Npr. da ti je taj bod bio potreban da izbegnes opstanak ne bi ga osvojio...Kao u inat... :)

    Da :) nadam se da opstanak nee biti primarni cilj :)

     

    Zanimljivo...Kao i uvijek pisanje je za 10  :cast: :cast: :respekt:

    Zanimljivo...Kao i uvijek pisanje je za 10  :cast: :cast: :respekt:

    Hvala lepo, trudim se.

     

    Nisam bas pratio, veceras cu sve da procitam, ovo je fenomenalno.

    Drago mi je da ti se svidja. Prvih nekoliko epizoda nisam imao neku inspiraciju, sada sam se malo zalaufao :)

  4. Epizoda 6 – Influenced by other

    Budi miran i sve će proći dobro –reče mi jedan od trojice koja su me na silu ugurala u kombi. Nisam znao o čemu se radi, da li je to otmica ili već šta… Video sam da je uzaludno opirati se.

    Vozili smo se kombijem dugo. Niko od njih trojice nije progovarao. Ja sam razmišljao o čemu se radi. Mislio sam da verovatno žele novac. Ništa mi nije bilo jasno dok kombi nije stao. Onda su se vrata otvorila. –Ustaj! –čuo sam. Polako ustadoh i sa kapuljačom preko glave i očiju dvojica počeše da me vode. Otvorila su se jedna vrata, a zatim i druga. Ušli smo u neku prostoriju. Osetio sam toplotu, nije više bilo hladno. Gurnuše me a ja padoh na mekanu fotelju. Skinuše mi kapu sa glave…

     

    Prekrih oči rukama zbog iznenadnog bljeska svetlosti. Oči se za par sekundi privikoše i ja pogledah gde sam. U jednoj prelepoj sobi, lepo uredjenoj, toploj. Slike na zidu, fotelje, plazma televizor. Kamin na kraju sobe. Venecijaneri su bili na prozorima tako da nisam imao predstavu gde sam. Dvojica koja su me dovela su stajala iza mene. Ja sam zbunjeno i neugodno sedeo u fotelji. Onda se začuše vrata.

    Ispred mene stade čovek srednjih godina, plave kose. Kao Alan Smit, ista frizura. -Dobro veče –reče mi. Ja sam ćutao. On sede na fotelju preko puta mene.

    -Jesam li kidnapovan? –zapitah ga.

    Nasmeja se. –Ne, nisi kidnapovan. Ovako, Braun, stoje stvari. Doveli smo te ovde da se lepo dogovorimo oko jedne stvari.

    -Lep dogovor počinje navlačenjem džaka na glavu?

    -A, to su mere predstrožnosti. Ne bismo voleli da saznaš lokaciju na kojoj si trenutno. A sada me pusti da dovršim započeto, molim te.

    Okrenu se i prstom pokaza na dres okačen na zidu koji nisam primetio. Mančesterov, od pre nekih pet godina.

    -Mančester Junajted. Najbolji klub na svetu ako mene pitaš. Ali, u lošoj je formi trenutno, možda si primetio. Posle deset kola nismo na poziciji na kojoj želimo da budemo. U zadnje tri utakmice osvojili smo jedan bod. Jedan jedini! Protiv Bolotona, Sanderlenda i Birmingema. Mogli smo devet, a ne jedan! E, zato smo tebe doveli ovde. Sledeće sedmice gostuješ na Old Trafordu. Znaš šta treba da uradiš.

     

    Znao sam na šta je ciljao. Ipak, ova ponuda mi je bila veoma nepristojna.

     

    -Ne znam na šta ciljaš.

    -Izgubi! Vrati se kući bez plena. Vidim da ti dobro ide. E pa, prekini niz.

    -Zašto bih to uradio?

    -Ukoliko odneseš tri boda sa Old Traforda, radionica tvog rodjaka će otići u zaborav. Izgoreće. Jasno?

     

    E sada su se stvari zakomplikovale. Nisam hteo da se išta dogodi radionici. Mnogo je novca i truda u nju uloženo. Ali to na stranu. Žao bi mi bilo Tomija koji, evo već treća godina, sav svoj trud tamo ulaže. Nisam smeo to da dozvolim.

     

    -Nema razmišljanja. Ja jesam veliki navijač, ali to nije jedini razlog zbog kojeg ti “dajem predlog”. Znaš oko čega se sve vrti. Policija ti ovde neće pomoći jer smo mi dobro organizovani. Smatram da ćeš izabrati pravo rešenje.

     

    Ustade sa stolice i pokaza nešto mimikom svojim gorilama. Opet mi staviše kapuljaču na glavu i baciše u kombi…

    Izbacili su me na istom mestu sam kog su me uzeli, samo sat vremena kasnije. Nastavio sam da pešačim do kuće. Ušao sam ali nisam zatekao Tomija. Provirio sam u njegovu sobu i video da spava. Znao sam da je radio ceo dan. Nije mogao da gleda Vest Hem zbog posla.

    Rešio sam da ćutim o ovome. Nikome ni reč. Čak ni igračima neću reći direktno šta treba da urade…

     

     

    6. novembar 2010.

    Old Traford

     

    Dok su Mančesterovi navijači pevali himnu, moji igrači i ja smo se spremali u svlačionici. Trebao sam da im dam završnu reč pred utakmicu.

     

    -Ovako, momci. Dobili ste instrukcije. Igramo defanzivno, što znači da ne srljamo. Ne trudite se previše, ukoliko izgubimo neću vam to uzeti za zlo. Imamo bitne mečeve posle ovog. Mančester je veliki klub i zato vam kažem da se opustite i čuvate snagu za sledeće tekme.

     

    Bili su začudjeni mojim rečima. Nikada nisam govorio ovako. Uvek sam bio optimista i želeo da se borimo do kraja, nebitno koji tim je pored nas na terenu. Ali šta ću, morao sam ovako da im kažem. Ne smemo pobediti. Ne bih voleo da Tomi ostane bez radionice… Ne bih voleo da me njegov otac drugačije gleda posle ovog meča…

     

    Izašao sam na teren želeći da izgubim. Po prvi put u karijeri…

     

    Pritisli su nas na početku. Stari lisac Ferguson dobro je znao da ovaj meč ne sme izgubiti. Preveliki su oni tim da vežu četiri meča bez pobede.

     

    Čikarito je dao prvi gol u 30. minutu. Ja sam se trudio da izgledam normalno. Laknulo mi je. Medjutim moja sreća nije trajala dugo. Kako su izveli loptu, moji igrači su krenuli napred. Veliton je zabio Van der Saru golčinu. Ja i dalje ne pokazujem svoje obrnute emocije. Video sam da su se igrači trudili, da su ginuli na terenu. Kao u inat.

     

    Na poluvremenu sam ih samo pitao

    -Kuda se zalećete?

     

    64. minut – poveli smo. Velitonov drugi gol. Neizmerna radost mojih igrača. Ja hoću da puknem. Nisam im rekao da tako igraju!

    U 89. minutu lopta stiže do Čikarita na 16 metara od gola. On šutira, lopta udara od jednu pa od drugu stativu… Gol! 2:2.

     

    Meč se završio, a ja sam bio u nedoumici.

    “Ukoliko odneseš tri boda sa Old Traforda, radionica tvog rodjaka će otići u zaborav. Izgoreće. Jasno?” –setio sam se reči plavušana. Ali ja nisam pobedio. Odneo sam samo jedan bod. Nisam znao da li sam ispravno postupio…

     

  5. Lepo, lepo... Ja baš gotivim Dortmund  :great:

     

    Sve više i više utičeš na mene da posle Barse uzmem i da vodim Dortmund.Sad ima tu još nekih timova koji su u opticaju(Zvezda,Liverpool,N.Forest,Millwall)

    Jacu posle Dortmunda najverovatnije krenuti sa nekim klubom iz  Engleske..To je posle Bundeslige najbolja liga...Mozda cu uzeti  Liverpool ili Man Utd..Ti mozes sa Sumarima ja njih isto volim...

    :great:

  6. Zašto je meni Boya stranac, a tebi npr. nije, ja sam već došao do marta 2011-e?  :bo:

    Možda grešim, ali mislim da dobijanje državljanstva zavisi i od broja utakmica u klubu. Znači - kod njega je igrao dosta i dobio državljanstvo, ti ga nisi koristio i još je stranac. Kao što rekoh - možda ovo nije tačno  :bo:

logo dark full small.png

×
×
  • Create New...

Important Information

Na sledećim linkovima se možete upoznati sa | Pravilima korišćenja - Terms of Use | | Politikom privatnosti - Privacy Policy |