Jump to content
Football Manager Balkan | Forum

Na Liparu


ŽeljkoDelija
 Share

Recommended Posts

Moj monaški život

 

http://www.kragujevac.co.rs/wp-content/uploads/lipar04.jpg

 

Manastir se nalazi na brdu Liparu, u selu Donja Sabanta, desetak kilometara od Kragujevca. Ovo selo i Lipar postali su šire poznati po srpskom pesniku Đuri Jakšiću koji je ovde službovao kao učitelj osnovne škole, gde je i napisao pesmu ”Na Liparu”. Na mestu današnje crkve koja je podignuta 1936. godine, nalazio se prema predanju manastir iz XVI veka koji su Turci opljačkali i porušili. Crkva na Liparu obnovljena je 1997. godine i tada je pored nje podignuta česma sa natpisom o priložnicima koji su pomogli obnovu hrama i podizanje česme.

 

http://farm1.static.flickr.com/86/242171234_0e0d8d6bd7_o.jpg

 

Na Liparu

 

Jeste li mi rod?... sirocici mali.

Il' su i vas, mozda, jadi otrovali,

ili vas je slabe progonio svet?

Pa dodjoste samo - da kad ljude znamo,

Da se i mi malo bolje upoznamo,

U dvopevu tuznom pevajuci set...

 

        Mi smo male,

        Al' smo znale

        Da nes nece

        Niko hteti,

        Niko smeti

        Tako voleti

        Kao ti;

        - Ciju ci.

 

Moje tice lepe, jedini drugari,

U novome stanu, poznanici stari,

Srce vam je dobro, pesma vam je med;

Ali moje srce, ali moje grudi,

Ledenom su zlobom razbijali ljudi,

Pa se mesto srca uhvatio led.

 

        S belom bulom,

        Sa zumbulom,

        Saren - rajem,

        Rajskim majem,

        Cvecem, mirom,

        Sa leptirom,

        Letimo ti mi

        Srca topiti -

        - Ciju ci.

 

Moje tice male, jadni sirotani|

Prosli su me davno moji lepi dani,

Uvelo je cvece, odbego me maj,

A na dusi osta, ko skrhana biljka,

Il' ko tuzan miris uvelog bosiljka,

Jedna teska rana, tezak uzdisaj.

 

 

Tako ja mlad momak od 16 ljeta uputih se prema Kragujevcu gradu u potrazi za drugom svojim Bojanom Stefanovićem, koji kako sam saznao živi u selu u blizini Kragujevca po imenu Knić. Punih sedam godina ni traga ni glasa o Bojanu, ja ostao bez svega, ulica mi postala dom, tako preko dana sam lutao po Kragujevcu i obližnjim selima ali nikako da nađem Knić. Pošto sam bio stidan, rijetko sam pričao sa ljudima u tih 7 godina, ali jednog dana kad sam prolazio kroz neko selo ugledao sam mali manastir po imenu Lipar. Onako prljav,poderane odjeće morao sam da zavirim u manastir jer je prosto zračio svojom ljepotom. U svoje 23 godine života nikad ništa ljepše nisam vidio nigdje. Ništa nije moglo opisati moje zadovoljstvo i moju sreću kada sam ušao u taj manastir. Tišina koja može da umiri svakoga i neka toplota koja vas grije kada ste u njemu, nešto što se ne može opisati. Dugo sam samo stojao u manastiru i razgledao prelijepe zidove na kojima su bili ručni radovi ikona svetaca Srpske pravoslavne crkve. Dok sam se prisjećao svoje majke,sestre i starog tate, nešto me prekinu riječima:

-"Pomoz Bog momče!"

 

Ja se trgnem i ne znadoh šta da kažem, monahu kojie je stajao ispred mene.

 

http://www.vesti-online.com/data/images/2010-02-16/34726_artemije1_f.jpg?ver=1308438908

 

 

-"Šta ti se desilo dijete moje? Pođi zamnom da ti dam čista odijela i da se umiješ, a nešto bi mogao i da pojedeš."

 

Ja ne mogu da skontam šta mi se dešava, kao da sam zaboravio pričati i pođem za monahom koji mi dade čisto odijelo, umi mi lice i nahrani me. A ja i dalje nisam progovarao ništa.

 

-"Dijete moje, pođi samnom pa ti malo odspavaj na mom krevetu biće ti bolje kad se odmoriš."

 

Ja odem do kreveta, smjestim se i iste sekunde zaspim, sedam godina sam spavao po ulicama i parkovima, ovaj krevet iako stari bio je nešto najudobnije u mom životu.

 

http://www.plaski-lika.com/proslost/159.jpg

 

Link to comment
Share on other sites

  • Replies 23
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

Čudne se stvari na Liparu dešavaju

 

Nakon nekoliko sati spavanja budim se sam u sobi. Ne sjećam se puno stvari, ali znam da me monah udobno smijestio i da sam se dobro naspavao i tako ja polako izađem iz manastira da vidim šta ima u ovom selu i da možda nešto i pojedem. Samo što sam izašao iz manastira ugledao sam monaha kako kosi travu. Kako me otac i majka vaspitali ja zamolim monaha da mi da kosu i ja počnem da kosim travu, dok sam kosio monah me pitao neka pitanja.

 

-"Momče nisi mi rekao kako ti je ime?"

-Izvinjavam se zbog toga, bio sam umoran, inače zovem se Željko.

-"Otkud da dođeš kod mene u manastir Željko?"

-Lutam odkako sam došao u Srbiju i pokušavam da pronađem selo po imenu Knić, već 7 godina nisam vidio svoje i nemam krov nad glavom.

-"Drago moje dijete, mogu da te obradujem da je Knić vrlo blizu našeg sela i kad hoćeš mogu nekog od seljana da pošaljem da ti pokažu put. I ajde ostavi tu kosu i pođi samnom da jedemo nešto."

-Hvala vam puno i gladan sam puno.

 

Otišli smo u manastir u sobu monahovu i tamo nam je postavio sto i dobro smo se najeli.

 

http://www.ekapija.com/dokumenti/slanina_120207.jpg

 

Poslije dobrog obroka otišao sam da pokosim travu i zamolio monaha da me odmah uputi prema Kniću jer sam dovoljno dugo tražio to malo selo i sad sam siguran da ću napokon da ga pronađem. Krenuo sam nekim putićima kako mi je monah objasnio i nadao se da ću brzo doći u Knić...

 

http://lh6.ggpht.com/IPepelnjak/R1bfwBETS6I/AAAAAAAAA5A/Tpy-41HyFl4/s400/000_10630.JPG

 

Dok sam polako išao putevima koji vode u Knić ili sam bar ja tako mislio, čuo sam neku buku koja dolazi iz šume i nije mi bilo nimalo prijatno pa sam ubrzao svoj hod. Nisam se puno osvrtao iza sebe niti oko sebe, samo sam gledao pravo i nadao se da ću doći do neke civilizacije jer sam već 3-4 sata na ovom putu i nikog nisam vidio nijedno auto,motor,čovjeka pa čak ni životinju. Poslije dugo hodanja odlučio sam da odmorim malo i sjeo sam ispod jednog drveta, lijepo se namjestio i malo odspavao.

 

http://www.aquanet.hr/grafika/ostalo/galerija/mjesta/04-01-Cavlena-hrast-v.jpg

 

Ne znam ni sam koliko je vremena prošlo, probudile su me zrake sunca koje su prolazile kroz krošnje drveta. Naravno odmah sam odlučio da požurim dok nije pao mrak, jer ona buka se i dalje čula,a polako me hvatala neka panika pa sam odlučio malo da potrčim.Tako dok sam trčao i trčao zapeo sam za neki kamen i pao...

Link to comment
Share on other sites

Tako blizu,a tako daleko

 

http://files.lovci-tamnave.webnode.com/200000092-39b3042e38/Sprinter.jpg

 

Jao moja glava, kako sam smotan. Ko zna koliko sam ležao ovde, evo već je jutro,a možda i podne.Moram da požurim da što prije izađem iz ove jezive šume,a i gladan sam mogao bih nešto da pojedem.Odlučio sam da polako krenem, nadam se prema Kniću. Dok sam hodao ona buka se i dalje čula, ali sada kao da sam znao sa koje strane dolazi, malo sam zastao i odlučio da pođem u šumu i da pratim taj čudan zvuk. Kako sam išao sve sam bolje mogao da čujem i taj zvuk mi je bio vrlo,vrlo poznat.Već sam osjećao da je to vrlo blizu mene, kad sam ugledao nešto kako leži par metara ispred mene u visokoj travi, polako sam prilazio i prilazio i kad sam mu prišao toliko blizu da je i ono mene vidjelo počeo sam da bježim kao lud. Trčao sam brzinom svjetlosti ali to čudo je i dalje išlo zamnom i proizvodilo čudne zvukove, ne znam ni sam koliko dugo sam bježao kružio, pokušavao sam sve samo da ga se otarasim, ali to čudo nikako da se umori, a ja sam već bio umoran i povređen.Tako dok sam trčao izašao sam na neki put i čuo sam praska "Buuum!" . Ja sam pao kao pokošen i bacio se na prašnjavi put.

Ležao sam pogođen? To mora da je neko pucao na mene. Kada sam došao sebi, skontao sam da mi nije ništa, a da iza mene leži mrtva divlja svinja. Koja sam ja kukavica, ali izgleda da sam sebi našao nenadani ručak. Ali mojim nevoljama tu nije bio kraj, taman kad sam sve iz džepova povadio i pronašao čakiju kojom sam planirao malo mesa sebi da uzmem ponovo se začula neka buka.

 

http://sybacars.com/voiture/mitsubishi-pajero%5B1%5D.jpg

 

Nisam se ni snašao,a već se pojavio ispred mene. Neko u crnom džipu naglo je zakočio ispred mene i opet digao prašinu tako da nisam ništa vidio, samo sam čuo kako se vrata otvaraju. I opet dok sam čekao da se prašina slegne, nešto mi crno pred očima, osjetio sam da je to neka vreća na mojoj glavi, ali više nije bila samo na mojoj glavi, nego me neko kidnapovao, ne mogu da vjerujem! Imam osjećaj da sam u nekom autu i da se krećem, nema baš vazduha u ovoj vreći i taman kad sam mislio da ne može gore opet "Buuum!" pravo u glavu sam dobio i padam u nesvijest...

 

http://www.ekapija.com/dokumenti/dejan_petkovic_rambo_090911.gif

 

Kakav sam udarac dobio i to opet u glavu, sreća pa neću na fakultet, ne mogu da vjerujem. Napokon sam osjetio da se auto prestalo kreatit ili bar tako mislim, ako sam uopšte u autu. O evo i neka buka se čuje, neko otvara vrata ili nešto slično, osjećam hladan vazduh kako ulazi u ovu smrdljivu vreću, vidim svijetlost!

Neki čovjek gleda u mene:

 

-Ko si sad ti? Gdje moje prase?

-Ja ti nisam prase to je sigurno, a ko si ti? I zašto si me oteo?!

-Nisam ja tebe oteo, otkud ti u mojoj vreći, ja sam divlju svinju tu ubacio!

-Jel ti ja ličim na divlju svinju? Dobro, možda i ličim malo, ali valjda razlikuješ nekog ko hoda na 2 noge i onog ko hoda na 4!

-Ti to praviš budalu od mene?

-Ma ne, nema potrebe da ja pravim budalu od tebe. Zašto me ubaci uvreću i udari u glavu?! Šta sam ti ja skirivo? Samo sam htjeo malo mesa da uzmem sebi sa divlje svinje jer nisam ništa jeo 2 dana.

-"Bože pomozi mi! To je sigurno neka zabuna! Ja sam pucao u divlju svinju i došao autom da je pokupim i ubacio je u vreću i stavio u gepek."

-Očigledno je da si mene stavio u gepek i molio bih te da me pustiš da izađem.

-"Bože, slobodno izađi. Ne mogu da vjerujem šta mi se dešava!"

 

Ja izađem iz gepeka da malo noge protegenm, kad skontam da sam u nekom gradu, sve ogromne zgrade oko mene.

 

-Gdje sam ja ovo?!

-"Pa u Beogradu."

-Kakvom crnom beogradu?! Ja moram u Knić!

-"Pa ja sam išao u lov u šumu u blizini Knića inače živim u Brazilu ovde sam na odmoru."

-Pa ti si meni nešto poznat, ta frizura, ne mogu da vjerujem! Pa ti si Rambo!

-"Polako momče, jesi ti dobro? Mislim jel te boli glava od udarca?"

-Ma ja sam odlično! Napokon da upoznam nekog igrača Crvene zvezde! Bože hvala ti! Nema veze što sam morao sve ovo da pretrpim ali HVALA TI!

-"Drago mi je da ti mene znaš, a tvoje ime je?"

-Izvinjavam se, malo sam uzbuđen, ja sam Željko Nikolić.

-"Ako hoćeš da te odvezem u Knić samo mi reci, jel tamo imaš kuću?"

-Nemam ja tamo ništa, tražim jednog prijatelja, već 7 godina i nema mu ni traga, inače sam iz Republike Srpske. I već 7 godina nisam vidio svoje roditelje, niti imam kuću odkako sam sa 16 godina napustio Republiku Srpsku.

-"Nemaš sreće, ali možda ti se to promijenilo sada. Ajde sjedi napred samnom u auto vodim te svojoj kući da se okupaš i da jedemo nešto!"

-Ne mogu da te odbujem!

 

Tako sam upoznao legendu fudbala, najpopularnijeg stranca u Brazilskoj ligi i uz sve to igrao je u Crvenoj zvezdi, može li bolje?

 

Link to comment
Share on other sites

Hahahahhahahahahahh,ovo pratim sigurno,najjaci dio:

 

Ko si sad ti? Gdje moje prase?

-Ja ti nisam prase to je sigurno, a ko si ti? I zašto si me oteo?!

-Nisam ja tebe oteo, otkud ti u mojoj vreći, ja sam divlju svinju tu ubacio!

-Jel ti ja ličim na divlju svinju? Dobro, možda i ličim malo, ali valjda razlikuješ nekog ko hoda na 2 noge i onog ko hoda na 4!

-Ti to praviš budalu od mene?

-Ma ne, nema potrebe da ja pravim budalu od tebe. Zašto me ubaci uvreću i udari u glavu?! Šta sam ti ja skirivo? Samo sam htjeo malo mesa da uzmem sebi sa divlje svinje jer nisam ništa jeo 2 dana.

-"Bože pomozi mi! To je sigurno neka zabuna! Ja sam pucao u divlju svinju i došao autom da je pokupim i ubacio je u vreću i stavio u gepek."

-Očigledno je da si mene stavio u gepek i molio bih te da me pustiš da izađem.

-"Bože, slobodno izađi. Ne mogu da vjerujem šta mi se dešava!"

Link to comment
Share on other sites

Ostvarenje sna

 

http://www.fussballtempel.net/uefa/YUG/Crvena_Zvezda3.jpg

 

Poslije dobre večere i tuširanja Rambo me smjestio u sobu za goste i dao mi neko odijelo i obećao mi da će me voditi na trening Zvezde.To je meni kao velikom navijaču Zvezde bilo nemoguće odbiti pa sam cijelo veče razmišljao o tome tako da nisam ni spavao. Napokon je svanulo jutro ja sam odmah ustao, spremio se i sjeo pred TV da vidim šta ima, trening je u 10 sati kako mi Rambo reče,a ja sam ustao oko 8:30. Nisam znao gdje Rambo, da li je ustao ili nije pa sam pokušavao da budem što tiši da ga ne probudim ako spava.I tako sam ubijao dosadu gledajući TV do 9:30 kad čujem vrata se otvaraju i Rambo dolazi, očigledno je odavno budan.

 

-"Željko, ajde jesi spreman? Da stignemo na trening na vrijeme."

-Jesam, spreman sam, samo tebe čekam.

-Ajde polazi u auto dole pred kućom je, ja dolazim za minut samo da uzmem neke stvari koje moram odnijeti Prosinečkom.

 

Ja siđem dole i uđem u auto i Rambo dolazi 2-3minuta poslije mene nosi neke fascikle i daje ih meni i polazimo na trening.

 

-Ako smijem da te pitam, šta je u ovim fasciklama?

-"Ma to su neki igrači iz Brazila koji su voljni da dođu, ako se svide Robiju, njihove istorije utakmice i ostalo."

-Super, jel smijem ja ovo da pogledam?

-"Ma smiješ slobodno, samo nemoj da pomiješaš te papire."

 

http://www.podenco.co.rs/Izdanja_files/fascikla%20otvorena.png

 

-Ima ovde zanimljivih igrača, Toro se opet spominje kao moguće pojačanje?

-"Pa da, odličan igrač, nije se snašao u novom klubu, kaže da je pogrešio što nije prije došao u Zvezdu, a ako si pratio igre Zvezde u zadnje vrijeme mogao si da primjetiš da se Piksi i nije uklopio kako su se svi nadali,a da mali Mijailović neće moći sam do kraja da iznese odkako je otišao Isah."

-Nisam baš imao uslova da pratim, ali znam kakvo je stanje u Zvezdi, ovo će mi biti drugi put da vidim Marakanu. Jedva čekam da dođem tamo.

-"Super, možda vidim da ti nađu neki posao tamo na Marakani, ako hoćeš?"

-Stvarno?

-"Za početak nešto kao čistač ili tako nešto, a poslije ćemo i nešto više."

-Pa to bi bilo super, hvala ti puno.

-"Evo je, Marakana!"

 

Napokon smo došli na najljepši stadion na ovim prostorima, jedva sam čekao da se upoznam sa igračima i Prosinečkim.

 

 

I tako ulazim ja sa Rambom na trening i vidim igrače kako stoje na centru i pričaju sa Prosinečkim. Poslije stadoše po 2 i počeli su zagrijavanje, kružili su oko terena, dok smo se Prosinečki i ja upoznavali.

 

-Dobar dan.

-"Dobar dan Rambo i tebi momak."

-"Ovo je Željko, doveo sam ga da vidi trening imali smo nekih problema, obožava Zvezdu, nadam se da ti neće smetati, a koliko sam primjetio u autu dok je pregledao ove igrače koje sam ti donjeo zna dosta o njima, pa bi ti mogao pomoći da odlučiš kojeg ćeš"

-"Super, Željko pođi samnom u moju kancelariju da popričamo. Dejane ti ako hoćeš ajde, ako nećeš ostani tu. Ziroje! Dobro ih zagrij dok se ja ne vratim!"

 

I tako Robi i ja odemo u njegovu kancelariju.

 

http://www.siamhousedesign.com/wp-content/uploads/2011/07/Sample-Office-Layout-4.jpg

 

Došli smo u kancelariju, sjeli, Robi je upalio računar i počeli smo da skeniramo igrače. Prvi na redu bio je João Vitor Ribeiro Rodrigues, mladi igrač Flamenga.

 

-"Željko šta misliš ti o ovom mladiću?"

-Odličan igrač, ima talenta i sve to, ali koliko znam nema Zvezda para da gomila strance na poziciji na kojoj već ima Evandra.

-"Slažem se sa tobom, idemo dalje. Sledeći je Lucas Quintino de Souza."

-Napadač, sve zavisi kako će se uklopiti u Zvezdu, nije puno igrao za prvi tim Flamenga ali ono što sam ja snimio jeste da je odličan tehničar,brz i ima dobre kretnje,a takav napadač svakako treba Zvezdi, jer i sami znate kakav tip napadača su Andrija i Bruno, oni su klasični razbijači, a koliko sam vas pratio i čitao vaše intervijue vi više volite brze igrače koji mogu donijeti prednost u napadu dobrim driblingom i dobrom kretnjom. Mislim da je on pravi izbor za Zvezdu.

-"Zanimljivo, njega ću da odvojim na stranu,a ova 3 što mi je donijeo do su defanzivci i njih neću ni gledati jer mislim da smo tu dobri."

-A lijevi bek?

-"Auu upravu si, ali ovi su štoperi, visoki preko 190cm ne vjerujem da bi oni mogli na beka, mislio sam onog Rodića iz OFKe da dovedem, ali teško da će ovi iz uprave izdvojiti pare za njega."

-Pa zašto ne pokušate nekog iz omladinaca? Vidjeli ste pozitivne reakcije na uvođenje Mijailovića u prvi tim. Ako smijem ja bih vam predložio neke igrače iz omladinaca koje bi mogli priključiti bar da treniraju sa prvim timom.

-"Ajde reci, mada i ja imam u planu 2 igrača koja ću priključiti."

-Stojković i Janković su već tu, e ja mislim sad da bi bilo dobro da se tu nađu još Miroslav Simić,Vukan Savićević i Ognjen Ožegović. Simić je lijevi bek, ništa vas ne košta da ga isprobate bolji je sigurno od Ignjatijevića i Reljića, Savićević vezni igrač, može i u napadu talenta ima samo pitanje je hoće li mu neko pružiti priliku,a za Ožegovića nemam šta da kažem, dovoljno je da pogledate koliko je golova dao za Zvezdu i mlade selekcije Srbije. Statistika sve govori.

-"Zanimljvo, Ožegovića i sam pratim,a Simića i Savićevića nisam do sada znao. Hvala ti na ovim informacijama baš ću da ih pozovem na trening u podne pa da vidim kako igraju.Ajde ti sada ako hoćeš na trening,a ja imam nekog posla još pa im reci da ću ubrzo doći."

-Uredu, doviđenja gospodine Prosinečki.

-"Možeš me zvati Robi i vidimo se dole na treningu. Hvala ti još jednom!"

 

Ja siđem na teren i sjednem sa Rambom na klupu za rezervne igrače i posmatram trening, prošlo je već više od sat vremena,a Robija još nema. Zirojević je rasporedo igrače i oni su radili sa loptom,a on je otišao da vidi zašto se Robi tako dugo zadržao u svojoj kancelariji.

 

http://www.smedia.rs/sport/slike/news_42833.jpg

 

Srđan Zirojević je našao Prosinečkog kako leži na podu i nije bio pri svijesti, svi smo odmah potrčali gore kada smo čuli da Zirojević zove pomoć, sva stakla u restoranu su bila porazbijana i sve je bilo razbacano. Osoblje restorana je bilo zavezano i nisu mogli da se pomjere, odmah je neko zvao policiju i hitnu, Robijeva glava je bila krvava i niko nije znao šta se dešava. Za nepunih 30minuta sve je bilo puno policajaca i novinara, svi igrači su davali interviju ali niko nije znao šta se desilo osim dva konobara koji su rekli da su u restoran ušli maskirani ljudi, njih oko 15 sa šalevima i kapama Partizana su se umotali da ih neko ne prepozna i sve demolirali, navodno je Prosinečki pokušao da ih istjera ali su ga svi napali i šutali ga nogama dok je on uspio jednom da razbije glavu i njega su odnijeli ovi ostali kada su bježali.

 

http://www.crvenazvezdafk.com/images/300-zir-2906.jpg

 

Rambo i ja smo otišli kući i nismo puno pričali, ali nakon 2-3 sata Dejanov telefon je zazvonio, zvao ga je Srđan Zirojević:

 

-E Rambo, ovde Zirojević Srđan.

-Reci šta ti treba?

-Pa Robi se probudio i evo ja sam sad kod njega, hoće da vidi tog momka što je bio sa tobom na Marakani danas što prije.

-Nije problem, evo dolazimo mi odmah! Vidimo se tamo. Pozdrav.

 

Rambo mi reče da se spremim i da idemo u bolnicu kod Prosinečkog i da mene nešto treba.

 

-"Željko spremaj se odmah, polazimo u bolnicu Robi hoće da te vidi, ako si ti imao neke veze sa ovim demoliranjem teško tebi!"

-Šta pričaš? Vidio si i sam kad sam došao dole, samo sam mu rekao za one igrače što si mu ti ponidio i još malo smo pričali i ja sišao dole on ostao da nešto obavi i rekao da će i on sići uskoro. Pitaj ga sam kad dođemo u bolnicu ako meni ne vjeruješ!

-Uredu je baš ću da ga pitam.

 

Tako smo se vozili nekih 40minuta i stigli smo napokon u bolnicu. Kada smo došli do Robijevog kreveta glava mu je bila umotana i bio je priključen na neke aparate, kod njega su bili Zirojević i Vladan Lukić.

 

-Pozdrav svima. Kako je Robi? - odmah sam zapitao kad smo ušli.

-"Dobro sam, ali mi treba tvoja pomoć!"

-Samo reci, kako ti mogu pomoći?

-"Ja ne želim da ugrozim svoj život, niti život svoje porodice pa imam jedan prijedlog za tebe, Lukić se slaže samnom i imaš njegovu podršku, naravno ako te zanima."

-O čemu se radi? Samo reci kako ti mogu pomoć'? Sve ću uraditi za tebe.

-"Pozvao sam Simića,Savićevića i Ožegovića na trening danas u 16:00, ali vidiš kakav sam, ja sigurno neću moći voditi trening i ne planiram da vodim više Zvezdu, teška odluka ali ovo nije ljudski od ovih koji su me udarali. Zato hoću da ti odeš tamo i da daš sve od sebe, nisam te pitao koliko imaš godina,ali vidim da si mlad, a o tvom potencijalu ne treba ni da pričam. Sve mi je bilo jasno kada si mi danas pričao o onim igračima, očigledno je da imaš svo potrebno znanje da budeš trener Crvene zvezde!"

 

Tada su mi kroz misli prolazile snimke utakmice iz '91. godine, slike pune Marakane, gromoglasnog navijanja, 50 000 ljudi...

 

-Ja? Trener? Stvarno?Zezaš me?Jesi siguran?

-"Da ti, trener! Stvarno! Ne zezam te! I ne samo da sam ja siguran nego se i Lukić složio samnom!"

-Zezaš me?Ja da budem trener?

-"Ti mene zezaš? To mi prkosiš sad? Nemoj da se predomislim samo reci "DA" !"

-DA!

 

Svi u sobi su mi čestitali ali meni ništa nije bilo jasno, Zirojević,Rambo,Lukić i Robi. Kakva čast, ja sam trener velike Crvene zvezde! Bože da li je ovo san? Štipao sam se za debele obraze ali i dalje nisam mogao da vjerujem da sam ja trener Zvezde i da sve to nisam samo sanjao ili umislio sebi. Ipak sam juče dobio dva udarca u glavu.Tada je Robiju došla žena u posjetu i mi smo se razišli, Lukić me zvao da proslavimo i da dogovorimo sve detalje.

 

-"Mladi kolega Nikoliću, hajde samnom na piće i ti i Rambo pa da proslavimo ovu saradnju!"

-Ništa "kolega" ja neću da slavim dok je Robi u bolnici. Ako treba nešto da potpišem samo reci, ali prije toga ću to pročitati. Doviđenja! Rambo hoćemo kući da se presvučem pa da stignemo na trening.

-"Ajde ulazi u auto i idemo!"

 

 

Ušli smo u auto i odvezli se Rambovoj kući...

 

 

 

 

 

 

Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...

Ostvarenje sna

 

http://www.crvenazvezdafk.com/photos/gallery/2/8022/8022_austrija-jul-2011-033.jpg

 

Malo smo se odmorili kod Ramba u kući, malo sam pogledao imena igrača i statistike iz prethodnih sezona i spreman sam otišao na prvi trening. Iako mi je veća želja u tom trenutku bila da igram za Zvezdu ali da budem trener Crvene zvezde to mi je drugi san. Nažalost prvi mi se vjerovatno neće ostvariti, ali kako da ne budem zadovoljan kad sam postao trener Crvene zvezde. Za prvi trening nisam ništao posebno spremio, igrači su me dočekali na terenu, svi, bilo je i povređenih, prvo smo se upoznali, pričali i onda sam ih poslao na trčanje. Zirojeviću sam rekao da ih dobro umori, nek znaju šta ih čeka, ja sam bio dužan da odem na konferenciju za novinare.Normalno je to što sam imao tremu, ali tu je bio Rambo da me podrži, samo što sam ušao i smjestio se počeli su sa pitanjima.

 

 

-Prvo da vam čestitam jer ste postali najmlađi trener u istoriji Srpskog fudbala. Kako se osjećate?

-Hvala vam. Sad sam se upoznao sa igračima i još ne vjerujem da je ovo istina. Nadam se da će se Prosinečki uskoro oporaviti i da će mi pomoći iako je rekao da će prestati sa ovim poslom u potpunosti.

 

-Čudno je to što neko ko nikad nije bio trener nekog fudbalskog kluba i neko ko nije ni profesionalno igrao fudbal tako iznenada dobije priliku da bude trener Crvene zvezde. Šta mislite možete li se nositi sa pritiskom?

-Pa iskreno ni sam se nisam nadao i već znate priču kako sam došao do posla. Drago mi je što je uprava ostala vjernja Robiju i prihvatila njegovu sugestiju, ja ću se njemu odužiti osvajanjem Jelen Super lige.

 

-Vrlo ste odlučni za nekog ko nema iskustva u fudbalu. Zašto ste uvjereni da će te osvojiti Jelen Super ligu?

-Zvezda je veliki klub, najveći na ovim prostorima. Svi se sjećamo '91. godine taj uspjeh ne mogu obećati da ću ponoviti, ali Jelen Super liga je naša sigurno. Znam način na koji se osvaja Jelen Super liga i vjerujem u sebe i u igrače koje imam. Nije mi važno ko je na čelu FSS ni ko kako dobija utakmice, jedino što je važno da mi igramo dobro, ako nam sudija poništi 2 gola mi damo još 2 pa da im pokažemo.

 

-Da li ste već pričali sa gospodinom Petkovićem oko novih pojačanja iz Brazila?

-Ne nisam i ne planiram. Za početak ću prebaciti 3-4 igrača iz omladinske škole,a poslije u zavisnosti od kvaliteta igrača koji dolaze iz Zvezdine škole ću dovoditi igrače. Planiram da dovodim samo mlade igrače kojima se predviđa svijetla budućnost tu će mi siguran sam pomoći iskusni skauti i treneri koji su zaposleni u Zvezdi.

 

-Da li planirate da dovedete nekog novog trenera,skauta ili asistenta možda?

-Pa imam u planu da zaposlim još nekog trenera jer mislim da je sada premali broj trenera u Zvezdi, ali neću nikome davati otkaz ili nešto tako. Sviđa mi se kako je Robi ovo sredio.

 

-Kakav stil igre preferirate?

-Sviđa mi se šta je Robi radio u Zvezdi, vjerovatno ću nastaviti i ja sa igrom kratkih pasova, ali ću igrače više "ograničiti". Ne volim petljanje bez potrebe.

 

-Koji su to igrači iz omladinske škole koje vi planirate da priključite Zvezdi?

-Prvi je Filip Stojković odličan bek i vjerujem u njegove sposobnosti, tu su još Ožegović Ognjen, Vukan Savićević,Nemanja Jakšić i Filip Janković će vjerovatno odraditi pripreme sa nama, a poslije sve zavisi od njegovih izdanja za mlađe kategorije.

I hvala vam što ste došli, toliko od mene za danas. Idem da vidim šta momci rade na treningu. Ionako sam vam previše otkrio. I još bih volio da nam navijači dođu na trening i da nam pune stadion, ali to su samo puste želje, ali jednog dana biće bolje.

 

 

 

Poslije dosadne konferencije koju sam morao prekinuti požurio sam na trening. Rambo je ostao da odgovori na neka pitanja. Sav sretan dolazim na trening i vidim igrače kako kruže oko Marakane.

 

-Momci! Dolazite ovamo svi! Ovako, od sutra će te dobiti nove suigrače iz omladinske škole, Žule ti ih već znaš siguran sam i hoću da budete dobri prema njima jel to jasno?!

-"Jasno!"

-Od danas me zovete "šef" znači kad pitam jel jasno, vi odgovarate sa "Jasno šefe!". Ajde sad ponovo!Jel jasno?!

-"Jasno šefe!"

-Glasnije?!!

-"Jasno šefe!!!"

-E tako već može. Ima li neko od vas nešto da pita ili predloži? Ako nema da radimo!

-"Imam ja šefe nešto da pitam."

-Reci Bajko...

-"Zanima me kako se zovu ove klinje što dolaze sutra. Da im pripremimo doček kao svima ostalim."

-Vukan Savićević, Nemanja Jakšić i Ognjen Ožegović za sad. 

-"Uhh biće pakleno sutra. Kad nam budu prali nogice poslije treninga. Momci to znači da danas ne perete noge kad dođete kući! A mene budale, pa vi ionako ne perete noge!"

-E Bajko, Bajko, samo ti nastavi njima da pričaš dok budeš kružio oko Marakane. Ideš polako 5 krugova, a vi ostali na istezanje!

-"E šefe rano ste počeli sa ovim kruženjem. Ima guzovi da mi nateknu od ovog trčanja, k'o da sam atletičar!"

-Podsjeti me koliko sam rekao da trčiš?

-"5 krugova."

-Ispravka! "5 krugova ŠEFE!"

-"5 krugova šefe!"

-Uh opet ispravka dodaj još 2 za ovo otezanje! Pa mi reci koliko je to ukupno...

-" Ukupno 7 krugova šefe!"

- Na ku*ac mi sjedaš. E moj Bajko ja mislio ti neki šaljivdžija, ajde ostani na istezanju. Sutra ćeš dodati na ovih sedam još jedan i trčiš 8 krugova.

-"Na kur*cu vas nosam ŠEFE!"

-Sram te bilo! A ustvari ti si stariji od mene. Ali opet moraš da me slušaš, sram da te bude! Žule ajde pomozi Bajku nek pokupi lopte i čunjeve, od danas vas dva skupljate poslije svakog treninga. Pozdravljeni budite, idem da jedem u restoran, i posmatram vas odozgo.

Zirojeviću poslije ovog istezanja pošalji ih na još 2 kruga i da završe za danas. Sutra u isto vrijeme!

 

Super zadovoljan sam otišao da pojedem nešto poslije prvog treninga. Bajka sam prevario, ali sram ga bilo nije mi ostao dužan. Umirali smo od smijeha. Okrećem novu stranicu u svom životu i jedva čekam sutrašnji trening!

 

 

 

 

 

 

Link to comment
Share on other sites

Guest
This topic is now closed to further replies.
 Share




logo dark full small.png

×
×
  • Create New...

Important Information

Na sledećim linkovima se možete upoznati sa | Pravilima korišćenja - Terms of Use | | Politikom privatnosti - Privacy Policy |