[TUT]Cambridge piramida

[juanes]

---

Cambridge piramida

Prva funkcionalna, taktički razrađena formacija pojavila se, naravno, u Engleskoj tijekom 80-tih godina 19. stoljeća.

 

Prva ideja o tome da tijekom cijele utakmice igrači zauzimaju određeni položaj na terenu i imaju određene zadatke u igri, tako da se individualni angažman svakog igrača spoji u jednu zajedničku smislenu cjelinu, javlja se na engleskom sveučilištu Cambridge. Formacija u kojoj su igrali igrači sveučilišne nogometne momčadi stoga je dobila ime „Cambridge piramida“.

 

Bio je to prvi taktički sustav u povijesti nogometa, koji se vrlo brzo sa sveučilišnih terena proširio i u profesionalne nogomente krugove. Prvi profesionalni prvoligaški klub koji je zaigrao na taj način i u takvoj formaciji bio je Blackburn, koji je koristeći ovaj taktički pristup osvojio 5 FA kupova u 90-tim godinama 19. stoljeća, postavši tako jedna od prvih engleskih klupskih nogometnih sila.

 

Budući da je Engleska, kao kolijevka nogometa, bila nogometni uzor svim onim zemljama koje su prihvatile nogomet, ovaj se taktički sustav jako brzo proširio, i prihvaćen je, širom Evrope a kasnije i po svijetu, osobito u Latinskoj Americi.

 

Cambridge piramida je vrlo jednostavan taktički koncept, i današnjom terminologijom može se opisati kao 2-3-5 sustav. Ova brojčana oznaka potječe iz 50-toh godina 20. stoljeća kada je postalo popularno formacije označavati brojem igrača u svakoj liniji, međutim u doba kada se pojavila, piramida je dobila naziv po tome šta igrači, raspoređeni u formaciju, izgledaju kao preokrenuta piramida, sa vratarem kao „vrhom“ i „bazom“ od pet igrača u napadu.

 

Pojednostavljeno, formacija izgleda ovako:

http://www.bernardleong.com/wp-content/uploads/2009/09/Football_Formation_-_Pyramid.png

 

Vratara na golu. Ispred njega su dva braniča - igrača kojima je jedini zadatak obrana, i koji su zaduženi za pokrivanje vlastitog kaznenog prostora i spriječavanje protivničkih igrača da uđu u kazneni prostor ili da prime loptu i zapucaju na gol u kaznenom prostoru. Braniči su se mogli postavili tako da jedan pokriva lijevu a drugi desnu stranu, ili češće tako da jedan (viši, fizički snažniji) bude povučen, i zadužen za "hvatanje" visokih lopti, dok je drugi (niži, pokretljiviji, tehnički bolji) bude istureniji, zadužen za zaustavljanje igrača u prodoru, i za prihvat lopti koje je ovaj stražnji bek „pokupio“.

 

Na sredini terena su trojica pomagača. Jedan od njih – i to onaj postavljen centralno – ključni je igrač momčadi. U fazi obrane, on se povlači prema natrag i po potrebi pomaže obrani u oduzimanju lopte. Vrlo često upravo taj igrač u fazi obrane čuva (markira) najopasnijeg protivničkog napadača. U fazi napada prenosi loptu iz obrane u napad i praktički organizira igru i usmjerava tijek napadačke akcije. On preuzima loptu i dalje je distribuira suigračima u napadu, bilo dugim dodavanjem, bilo da osvaja prostor duplim pasom, bilo da solo-prodorom (koristeći svoju brzinu i/ili dribling) prenosi loptu na protivničku polovinu i zatim upošljava svoje suigrače u napadu.

 

Preostala dvojica igrača sredine terena (pomagača) postavljaju se s lijeve i desne strane ovog centralnog, i oni su pomagači u pravom smislu te riječi. Oni „asistiraju“ centarhalfu u njegovim poslovima. Najčešće odrađuju „trkački“ dio posla, i uglavnom su zaduženi za „pokrivanje“ bočnih koridora na terenu. Njihov je primarni zadatak zaustaviti protivničkog igrača koji se probija prema golu uz aut-liniju, te loptu osvojenu u toj zoni proslijediti centralnom pomagaču.

 

Napadački dio čine petorica napadača, raširenih u prednjoj liniji ispred protivničkog gola. Igrači na krajnjoj desnoj i lijevoj (vanjskoj) poziciji te linije kreću se pravocrtno gore-dolje uz aut liniju, i nastoje dominirati tim vertikalnim „koridorom“. Najčešći način njihovog djelovanja jest savladavanje protivnika driblingom ili brzinom, te upućivanje centaršuta u šesnaesterac, gdje će njegovi suigrači u napadu primiti loptu i poentirati.

 

Preostala trojica „unutrašnjih“ napadača imaju kao osnovni zadatak postizanje golova. To čine na najrazličitije moguće načine, bilo superirornom tehnikom, driblingom, brzinom, pokretljivošću, ili jednostavno fizičkom snagom (visina, skok). Jedan od te trojice, vođa napada, glavna je ofenzivna figura u ekipi oko koje se vrte sve ofenzivne akcije. Nekako je najlogičnije bilo da takav igrač zauzima centralnu (središnju) poziciju u napadačkoj liniji, kako bi mogao maksimalno iskoristiti svoje osobine. Druga dvojica "unutrašnjih" napadača pružaju podršku vođi navale, iako treba nagalsiti kako trojica imaju manje-više slične zadatke.

 

 

Ovako posložena ekipa, u kojoj svaki pojedinac točno zna što mora činiti i gdje, na kojem dijelu terena, to mora činiti, predstavljala je pravu nogometnu revoluciju. Više nije bilo neplanskog nabijanja lopte i trčanja za njom, više nije bilo nepovezanih individualnih prodora.

 

Sada se točno zna tko ima zadatak oduzeti loptu, tko ima zadatak prenijeti loptu na protivničku polovinu, tko ima zadatak pucati na gol a tko dodavati lopte i upućivat centaršuteve. Svaki igrač je, sukladno svojim fizičkim i tehničkim osobinama, dobio ulogu koja mu je najviše odgovarala i u kojoj je najviše doprinosio momčadi.

 

Iako je danas ovaj sistem potpuno napušten, do danas se zadržala terminologija koja koristila u ovoj formaciji za opisivanje pozicija igrača. Također, numerički slijed kojim su označavani igrači, i koje brojeve su igrači nosili na svojim dresovima, i dan danas se (uglavnom) koristi za označavanje pojedinih pozicija.

 

Evo tih imena pozicija sa pripadajućim brojevima po Cambridge piramidi:

 

1 – vratar (eng. goalkeeper, tal. portiere)

 

2 – branič ili bek (eng. fullback, tal. terzino)

3 – branič ili bek (eng. fullback, tal. terzino)

 

Ukoliko su braniči koristili lijevo-desno kombinaciju, desni bek je najčešće nosio broj 2 a lijevi bek broj 3, iako to u ovom periodu i nije bilo strogo pravilo.

 

Engleski pojam „fullback“ je upotrijebljen jer je to igrač koji stoji potpuno natrag u odnosu na sve ostale suigrače u polju.

Talijanski termin „terzino“ je zbog toga što bekovi stoje u „trećoj liniji“ (tal. terza linea) gledajući od napada prema obrani: ako su napadači "prva" linija, zatim bi pomagači na sredini terena bili "druga" linija, pa su onda bekovi "treća" linija.

 

4 – desni pomagač ili half (eng. right half, tal. mediano laterale destro)

5 – srednji pomagač ili centarhalf (eng. centre half, tal. mediano centrale ili centromediano)

6 – lijevi pomagač ili half (eng. left half, tal. mediano laterale sinistro)

 

Engleski pojam half je u skraćena verzija pojma „half-back“, jer je riječ o igračima koji se nalaze „na pola puta“ između napadača (forward) i braniča (fullback).

Talijanski pojam „mediano“ je zato šta su to igrači koji igraju na sredini terena (medio di campo).

 

7 – desno krilo (eng. outside right ili right wing, tal. ala destra)

8 – unutrašnji napadač (eng. inside forward, tal. interno)

9 – centarfor ili vođa navale (centre forward, tal. centravanti ili centrattaco)

10 – unutrašnji napadač (eng. inside forward, tal. interno)

11 – lijevo krilo (eng. outside left ili left wing, tal. ala sinistra)

 

Od ove petorice igrača u prednjoj odn. napadačkoj liniji, dva su krila igrači koji igraju na „vanjskim“ pozicijama u koridorima uz desnu i lijevu aut liniju. Preostala trojica su „unutrašnji“ napadači (eng. inside, tal. interno).

 

Onaj unutrašnji napadač koji zauzima poziciju u sredini (tj. centru) napadačke (tj. prednje) linije naziva se u engleskoj nomenklaturi centre forward, talijanski centravanti ili centratacco, odnosno u hrvatskoj verziji centarfor.

 

---

Zahvala našim prijateljima iz Engleske

[Necinho™]

E odakle prevodiš sve ovo, extra su tekstovi.....

[Necinho™]

ovo sam malo sa wikipedije, a kad sam shvatio formaciju onda i malo sam...

 

:great: