Jump to content
Football Manager Balkan | Forum

Mein Kampf


Astorre
 Share

Recommended Posts

(Prije samog početka pripovjedanja, pričanja, pisanja, autor, dakle ja, se želi ograditi od bilo kakvih insinuacija potaknutih naslovom. Naslov je inspirisan samo i isključivo njegovim prevodom, a ne značenjem i ličnošću za koju se veže. Nema nikakve političke okvire, pozadinu, podržavanje nacizma, antisemitizma ili nešto slično. Hvala na razumijevanju.)

 

_______________________________________________________________________________________________

 

PREDGOVOR

 

http://www.leipziger-freiheit.de/uploads/tx_templavoila/Seite_0.jpg

 

Juli, ljetna gospodnjeg 202.. i neke godine, Njemačka, njen istočni blok, pokrajina Saske. Noć, ljetna, tiha i mirna, pivo u lokalnom pubu i jedan meni nepoznat glas, ali pitanje na maternjem talijanskom : "Oprostite, da li je mjesto slobodno?".

Vraćam pogled iz daljine u stvarnost, uho je prosto iznenađeno, italijanski ovdje nisam čuo barem pet godina, osim kući kada žena gunđa na maternjem. Hvatam okom tu nepoznatu ali pristojno uređenu, dotjeranu figuru mladića, novinar vjerovatno. Neki blokić, olovka, mnogo pametan telefon u rukama i sve je spremno za, vjerovatno pitanje intervju, zašto, kako kuda. No nije mi teško, iako želim malo mira, uz neki meč lokalnih klubova na TV-u, ali fudbal je uvijek bolji u društvu.

"Naravno da je slobodno, izvolite, divno je opet čuti maternji jezik" - obraćam se njemu kao nekom koga već dugo poznajem i želim popiviti pivo i pogledati meč. No odlučan je da se predstavi, uljudno, izgleda da mu pivo i fudbal, barem onaj na televiziji, nisu interesantni.

" Ja sam gospodin Vitolo, pisac. Pratim vas i vašu karijeru godinama, došao sam iz Rima, sada i odmah, želim početi pisati knjigu o vama!"- bila je rečenica koja me zamalo oborila sa stolice. Dobro dečko mogao si me nazvati telefonom pa da prekinem vezu na jedno takvo pitanje, nisi morao doći ovdje gdje nemam izlaz. U vrijeme svih modernik tehnologija, došao mi je "na noge", ali poštujem. Poštujem taj princip oči u oči, takav sam bio tokom čitave karijere.

"Stani povuci ručni, sjedi da popijemo pivo, razgovor će teći malo lakše", bila je prva rečenica koju sam ispalio. I sjeo je, da razgovaramo.

"Vaša karijera je fascinantna, Italijan u Njemačkoj, zemlji koja živi od svoje "radne snage" i djece "pokorena" je Legijom stranaca." fascinirano je pričao. A da dečko, tu smo i na toj valnoj dužini. Želiš tu knjigu, možda se proslaviš. Nećemo igrati tako... A možda i hoćemo. Sjećam se te knjige o Zlatanu, kakav je to bum bio, autora niko nije ni spominjao ali je knjiga imala odijek u svijetu. Pa i sam, sam je čitao, fascinantno. Kada imaš priču, želiš to na papiru za sva vremena. No, od mene neće dobiti tako lahko prolaz. Ali nisam uspio izustiti odgovor, nastavio je sa podacima koje sam o sebi nisam znao. Nisam ni mogao sanjati da je neko pratio moj rad u toj mjeri. Doduše znao sam da je predsjednik kluba imao ljude koji su me pratili dan, noć jer nije dozvolio da mi iko priđe sa pregovorima i pokušajem kupovine mog potpisa, no ovaj vid istraživanja me fascinirao. Ovaj je bio dobronamjeran, bio je nešto smišljeno, s planom za velike stvari. A kad radiš tako temeljito, ne mogu i ne želim da kažem ne. Svoje principe neću pogaziti.

"OK, pisaćemo tu knjigu, ali pivo ćemo popiti i pogledati taj fudbal. Vidiš ima tu nekih talenata, možda jednog dana zaigraju za Amatersku ekipu Bayerna", pokušao sam biti duhovit, da sakrijem radost, ali nije mi baš išlo.

 

http://i.telegraph.co.uk/multimedia/archive/01726/pint_1726125c.jpg

Ni on nije krio oduševljenje, ali smo naredni sastanak dogovorili za par dana dok on spremi potrebne stvari, a i ja malo složim svoju priču u glavi. A i složim par nekih stvarčica kod kuće. Žena je bila oduševljena, malo sam joj prodao foru da je i ona mogla napisati svoju biografiju da je bila u pubu, ali ne voli pivo i fudbal, već svoje prijateljice i druženje s njima u terminima utakmica.

Djeca su već na svojim stranama svijeta. Sin je u Napulju, igra za te neke omladinske kategorije, ne može bez Italije i lopte, pa smo povukli sve veze da ga gledaju i zadovoljio je. Knjiga ga baš i ne zanima al je obećao da će mu skupljati prašinu na policama. Kćerka je na studiju Francuske književnosti u Parizu, oduševljeno želi da prevede prvo izdanje na francuski i zaradi slavu. Pametno od nje, možda i bude nešto od te škole. Ali polahko, treba prvo zašiljiti olovku kako se govorilo u moje vrijeme, zasukati rukave i napisati to djelo. Nestrpljiv sam, mora to biti bum.

 

A da, nisam bio uljudan. Ne znate ništa o meni. Astorre Viola, rođen u Napulju, 60tih. Život proveo u fudbalu, ali nikad i nigdje nisam dobacio igrajući ga. Ono o čemu ovaj dečko želi pisati su uspjesi koje sam nanizao kao menadžer. Ali kako je taj put tekao, saznat ćete vrlo brzo.

Edited by Astorre
  • Like 12
Link to comment
Share on other sites

CHAPTER 1 SCENE 1

 

Napulj, Napoli, Maradona, Aurelio De Laurentis

 

http://i2.cdn.turner.com/cnn/dam/assets/131006085445-02-sicily-1006-horizontal-gallery.jpg

 

"Život u Napulju tih godina nije bio jednostavan. Sjećam se, nekim momenata, kada je otac proklinjao mjesto u kojem živimo, u kojem se rodio. Mafija je posjedovala sve, držala je u šaci sve tokove života i ubistva su bila svakodnevnica. Nije postojao političar koji nije bio kupljen, svi ostali bili su ili ubijeni ili su se pretvarali da nemaju ništa sa dešavanjima i da je to sve uredu.Nama djeci je bilo opet svejedno. Išli smo u školu, igrali se, zaljubljivali, odljubljivali i sve tako u krug. Imali smo neki svoj svijet. Meni je fudbal bio sve, Napoli iznad svega.Molio sam oca da me vodi da gledam Napoli, nebesko plavi su bili zakletva grada. Sve bi stalo na par sati kad Napoli igra. Sve nesuglasice su zaboravljene, sva neprijateljstva bi mirovala. Napoli je bio više od religije. Trenirao sam također, zamišljao dan kada ću istrčati na teren San Paola i obući dres Napolija. No nije išlo. Povreda za povredom u ranom stadiju, tijelo nije moglo izdržati i odlučio sam zaustaviti svoju karijeru. Ma koliko god ona završavala svoju priču u omladinskim kategorijama, volim je nazvati karijerom. Otac je jedva dočekao, uvijek je govorio da je škola na prvom mjestu, upisao sam Sportsku akademiju, ako nisam mogao igrati mogao sam izučavati sportske nauke i jednog dana tražiti licencu, onu menadžersku. San za učešćem u strukturama Napolija je još uvijek živio.

 

http://sport24.lefigaro.fr/var/plain_site/storage/images/football/diaporamas/diego-maradona/napoli/476599-3-fre-FR/napoli_lightbox_diapos.jpg

 

A onda je došla 1984. Došao je VELIKI DIEGO. Grad se ujedinio kao nikada. Svi su disali kao jedan, Diego nije mogao da odbije grad koji živi za svoj klub. Rekordan transfer u tom vremenu, nešto više od 7 miliona funti danas nije moguće zamisliti kao rekord, ali tada je čitav grad skupljao novac. Ekipa je bila spremna za sve. Bili smo spremni razbiti svakog rivala. Napoli je opet oživio i digao se u svim okvirima. U prvoj sezoni Maradonine ere Napoli je bio treći, ali naredne je pokoreno sve. Napulj je gorio. Dobro se sjećam tih noći nakon titule, slavilo se danima uradili smo nešto što nije niko do tada u histroiji fudbala. Maradona je postao veći od Pape. religija, kult, fudbalska igra zvala se njegovim imenom.Maradona se tu nije zaustavio. 1989. Napoliju donosi prvi evropski naslov. KUP UEFA, padali su najveći klubovi Evrope. Slijedeće godine osvajamo i drugu titulu, tih godina Napoli je bio najveći italijanski klub u svim okvirima. Grad više nije bio pod velom mafije, fudbal je izrastao iznad svega.A onda Svjetsko prvenstve 1990., na našem tlu. Nijedna ličnost Italiji ne može značiti više od njene nacije i ponosa. Maradona je zabio penal u polufinalu koji je Italiju ostavio bez šanse za trofej, dopinška kontrola je imala sve, čekao se pravi trenutak. Bio je pozitivan nakon prvenstva suspendovan je na 15 mjeseci i mogao se nazirati mračan kraj velike ere. Bez Maradone još jednom je razbijen Juventus, ali onda je krenulo potonuće kluba... Godinama je Napoli bio na dnu, mafija je opet očerupala klub koji je pao na niske grane. 2004. klub proglašava bankrot. Iako sam već tada imao preko 30godina plakao sam kao malo dijete. Bio sam u strukturama kluba duboko, ali nismo ga mogli spasiti. No pojavio se on...

 

http://archivio.sscnapoli.it/userfiles/image/imgnews/010-de_laurentiis-_news%5B1%5D.jpg

 

Aurelio de Laurentis, spasitelj, mesija grada i kluba. Filmski producent udahnuo je novi život u klub i ne moram vam pričati šta je uradio. Vratio je Napoli tamo gdje on pripada, vratio je gradu njegovu najveću ljubav. Ako je Maradona bio božanstvo, Aurelio je veći od njega sasvim sigurno. izdržao sam tu, snove nisam ostvario, nikada nisam bio menadžer kluba kojeg volim kao dijete ali sam bio trener svim mlađim kategorijama. Hvala mom klubu što mi je dao osnove, ali jednog dana došao je poziv koji nisam mogao odbiti. Značio je šansu da jednog dana ostvarim sve svoje snove ili da zauvijek ostanem trener mlađih kategorija. Ponudu nisam mogao odbiti iako je značila da se možda više nikada neću vratiti u svoj grad."

Edited by Astorre
  • Like 7
Link to comment
Share on other sites

CHAPTER 2 SCENE 1

 

Bili su poziv koji se ne odbija!

 

http://media1.faz.net/ppmedia/aktuell/1976101018/1.2935631/default/raumschiff-rasenballsport-die-red-bull-arena-in-leipzig.jpg

 

"Zvonilo je, ostavljam par puta uvijek...", baš kao i sada, samo što je ovo moja žena. Vjerovatno je našla neki novi namještaj ili stvar za kuću. Inače slabo zove onako bezveze. Moram se javiti pričekaj...

"Da, rekao sam ti, želi neke fotelje, udobne su strašno, ne sumnjam. Sve si čuo, nek uzme, uživa, lakše mi je tako, prestar sam ja za neke rasprave i gunđanja. A sad da nastavimo sa pričom..."

 

-----------------------------------------------------------------------------------------------

"Nepoznat broj, na telefonu rijetko kada, ali imam mnogo prijatelja, mjenjaju brojeve pa se obično javim. Ostavim da zvoni par puta, ono voliš glumiti obaveze i posao. S druge strane poznat glas, moj prijatelj Lucca, menadžer. Ko zna koliko taj telefona ima, ja znam tri broja, on zove s nekog nepoznatog.

 

- "Čuj Ass, imam snove u rukama." - bez pozdrava, ima uvijek takav pristup.

 

OK imam i ja snove ali te ne zovem svaki dan da ti to saopštim. No s njim nisam bezobrazan, uvijek uljudan volim da saslušam tu prefriganu personu i čovjeka koji "zna posao"

 

- "Kakve snove, svi ih imamo. Šta si sada naumio?", ispipavam teritorij.

 

- "Čovječe imam priliku da te maknem iz tog Napulja, da konačno ostvariš neke ciljeve, da ti ta djeca ne budu vrh životnog uspjeh!"

 

A tu smo, u rukama nije imao svoje, već moje snove. Znao je priču, želim trenirati profesionalni klub tako jako i izgleda da je pronašao formulu. Ne sumnjam, neka C1 liga, uvijek je govorio da sam dobričina nisu krupne ribe i velike pare za mene.

 

- "Ajde pucaj, želim čuti priču do kraja. Otvori kesu, dobro te znam. Samo nek su čista posla."

 

- " Nećemo tako prvo pričati, a onda i ugovarati posao. Sutra ćeš dobiti karte, sjedaj u avion i vidimo se. Prazna mi je baterija, arivederci" - tu,tu,tu...

 

*****

 

Ko, šta, kako, kuda, gdje? Pitanja milion u glavi. Ajde čekat ćemo sutra, ali avionska karta... U Italiji stignem autom u bilo koji dio vrlo brzo, zašto šalje avion. Avionima i čarter letovima rade samo ozbiljni ljudi i biznismeni. Milion misli kroz glavu, kakvim li je sad mafijašima ostao dužan pa dugove prebije preko mojih leđa.

 

*****

 

Zvoni. Ovaj put, žena. Opet neki šoping ili su djeca nešto zajebala. Ipak ne.

"Došla ti je neka karta, avionska za Njemačku. Putuješ sam, nisi planirao nešto zajedničko, ovako više nećemo...", tu-tu-tu.

Gunđanje slabo kad volim slušati, spustio sam, objasniću sve kad kući dođem. Ali, u glavi samo jedna riječ. Njemačka. Italijan u Njemačkoj. Lucca u šta si nas sad uvalio.

Opet zvoni, nije žena. Lucca je, sjećam se broja od juče.

 

"Ass, jesil dobio karte. Večeras je let, ukrcaj se i dolazi. Ne nosi stvari, ako ugovorimo posao vratit ćeš se po to. Posao je ozbiljan i vrhunski, nemoj se igrati. DOLAZI"

"Ej, Lucca, samo da...." tu-tu-tu.

 

Opet je spustio, njemu svojstveno i ništa ne znam. A ženi moram sve detaljno objasniti. Igraj Ass, samo kako ti znaš, platiće mi Lucca za ovo.

Kući je jedan ris. Žena željna krvi za spuštanje slušalice, ulazim onako lagano, džentlimenski s jednom ružom i vinom, atmosfera je ohlađena. Opet sam je uzeo na stari trik. No, upitnici i dalje stoje, sada u ljepšem tonu treba dati objašnjenje.

Karte za LEIPZIG? Pa zar se tamo igra fudbal. Istočna Njemačka, čuo sam za Dresden. Povremeno za Union Berlin preko TV. Ali Leipzig..

 

"Lucca je "kriv" za ovo. Sredio je neki posao. Znam koliko i ti. Želi da dođem, klupa nekog kluba je u pitanju. Maria, znam da možeš negodovati ali znaš također i da sanjam o ovome. Neću prihvatati sve i svašta, ali ako bude ozbiljno posao je moj.", ispalio sam i znala je koliko mi sve znači. Dobio sam zeleno svijetlo. Značilo mi je to mnogo, ipak mi je ona najveća podrška.

 

*****

Na aerodromu me dočekao jedan mladić, Dominic. Rođeni Njemac, ali izvrsno je poznavao italijanski. Roditelji su mu bili doseljenici. Valjda trbuhom za kruhom. predstavio se i poželio dobrodo šlicu ispred RED BULL LEIPZIGA.

Šta? Red Bull Leipzig, neki zabavni, pokretni show. Misli su sada već bile usmjerene na povratak, Lucca je opet izmislio neki cirkus. Grad nije bio nešto posebno, ko će Napolitancu zamijeniti Napulj, niko i nikad. No kako smo se približavali kompleksu koji pripada klubu bio sam sve više iznenađen. Divan trening centar, još bolji stadion. RED BULL ARENA. Naznake ozbiljnog projekta.

Sastanak se održavao unutar kompleksa koji pripada stadionu. Ali gdje je Lucca pitao sam se. Onda smo ušli u kancelariju, ostao sam fasciniran. Pogled na teren, pogled na trening centar. Nešto što u Italiji nije zamislivo. U centralnom dijelu, sto za sastanke. Lucca, onako nasmijan od uha do uha i dva gospodina. Malo stariji. Ozbiljni, biznismeni.

Lucca je odmah ustao da me dočeka i predstavi. Izgledao sam kao njegova ponuda, letak za promociju. Nahvalio me kao da sam do juče sjedio na klupi Napolija, jer je to najveći klub na svijetu za mene.

Gospoda su se predstavila, Markus Thurner i Rudolf Theierl, vlasnici kluba. Klub RED BULL LEIPZIG, nastao 2009. godine, kada je RED BULL grupacija kupila njemačkog petoligaša SSV Makranstadt. Ova grupacija posjeduje i dva kluba, Slazburg i New York koji su kud i kamo veći brend i nizu veće uspjehe. Za pet godina dobacili su do "cvajte". Novac je tu, projekat je na stolu, treba im pouzdan čovjek za klupu. Žele pokoriti i Njemačku, baš kao i Austriju.

Kontaktirali su najveća imena i svjetkog i njemačkog nogometa, no niko nije zainteresovan za vještački klub. U Njemačkoj koja je toliko ovisna o "sebi i svojini" i striktna prema novcu "sa strane". Pogotovo u fudbalu.

 

- " Ne želimo igrice, ne želimo igrače prolaznike. Zanima nas dugoročna vizija i projekat, mi znamo šta želimo, od vas tražimo rad i disciplinu. Novac nije sporan, dok god budu tu i rezultati. Dugorčni plan je da kroz deset godina ovaj klub postane konkurentan u njemačkim i evropskim okvirima.", pričali su na tečnom njemačkom dok se Dominic trudio prevoditi.

 

Ja sam gledao u njih, malo u Luccu koji se smješio kao da je on dobio posao, a kroz glavu su plutale misli. Da li je ovo san ili java. Prvi ozbiljan posao, šta odgovoriti, obećati ljudima. Da će ona djeca iz Napulja istrčati u nedjelju i odigrati najbolje što znaju. Nećemo biti neozbiljni ovi ljude hoće rezultate.

Dali su mi prostor za razmišljanje, ali nisam dugo krao vrijeme.

 

- "Čujte, cijenim vaš trud. Nisam bio spreman za ovakav razgovor, ali za izazov jesam. Ako posao dogovorimo, znajte da nećete dobiti veliko ime na klupi, ali ćete dobiti nekoga ko će dati zadnji atom snage i znanja da učini od ovog kluba veliki brend i na terenu i van njega. Lucca se potrudio da nas spoji, ja ću se potruditi da ne iznevjerim njegov obraz. Lucca je..." prekinuo sam za kratko jer su se vrata kancelarije otvorila.

 

Ušao je neko koga sam dobro poznavao, sa televizije. RALF RAGNICK, sada sportski direktor Red Bulla meni poznatiji kao trener Hoffenheima iz ere kada je tamo pravio čuda.

 

- " Moje poštovanje, ja sam Ralf" pružio mi je ruku prvi, odgovorio sam nešto mrmljajući jer sam bio iznenađen opuštenošću. Iako sam sto puta sjedio sa Aureliom, koji pojavom plaši neke ljude, ali sam ga gledao kao prijatelja te se nisam "plašio". Ovo sada je bilo čudnovato.

 

- "Čuo sam mnogo o tebi. Aurelio je pričao vrlo pohvalno kada smo se čuli." , ako onu opuštenost nisam očekivao, ovo sam još manje.

 

Čovjek je istražio sve o meni, čak je i pričao da Aureliom. Sada znam da su planovi vrlo ozbiljni, De Laurentis nikada ne priča sa ljudima koji nemaju ozbiljne namjere. A o meni je znao sve sitnice, uvijek je govorio da ću jednog dana sjesti na klupu Napolija jer imam kapacitet. Sada je pričao pohvalno i njima, posao je moj sada to već znam.

 

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/en/4/49/RB_Leipzig_2014_logo.svg.png

 

*****

 

Povratak u Napulj bio je težak dovoljno. Valjalo se oprostiti sa gradom u kojem sam proveo čitav život. idemo na put, možda put bez povratka. Žena je bila izvan sebe, prvi put rastanak sa svojima na duži period, ali znala je da jednog dana mora doći do ovoga. Ako ništa dobili smo divnu kuću u Leipzigu, porodično okruženje baš kao što sam tražio.

Nisam želio ništa ekstravagantno, barem ne za početak. Želim osjetiti grad i ljude, želim osjetiti one koji će biti naša najveća snaga u budućnosti. Našu publiku.

 

Neka igre krenu, ovo je poziv i prilika koja se ne propušta.

Edited by Astorre
  • Like 10
Link to comment
Share on other sites

  • 1 month later...
  • 6 months later...

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

 Share

logo dark full small.png

×
×
  • Create New...

Important Information

Na sledećim linkovima se možete upoznati sa | Pravilima korišćenja - Terms of Use | | Politikom privatnosti - Privacy Policy |