Tihi Don svjetskog nogometa!

[Madridista]

Protiv Reala je postigao najljepši gol u karijeri i nanio mu najteži poraz u povijesti. Kada je konačno rekao “si” Florentinu Pérezu došao je samo s jednim ciljem: Da donese prokletu Decimu na Bernabeu! Ono što prije njega nije uspio ni najposebniji od svih njih – Jose Mourinho! Ta Decima će mu na kraju i suditi.

 

http://realmadrid.hr/wp-content/uploads/2014/05/Ancelotti.jpg

 

“Gorjet će šuma!”, rekao je ljutiti Karl-Heinz Rummenigge poslije Bayernovog poraza u Madridu prije sedam dana, aludirajući na pakao koji će njegov klub prirediti Realu na terenu Allianz Arene.

“Prije će biti da će padati kiša”, šaljivo, ali sa dozom ironije odgovorio je Carlo Ancelotti uoči utakmice u Munchenu.

 

Ono što se dogodilo na Allianz Areni preksinoć, bio je prolom oblaka, nogometna oluja u kojoj su Bavarci pokisli do gole kože.

 

Ancelottijev Real je poput mađioničara nemilosrdno zavlačio nož po nož u tijelo Guardiolinog monstruma. Real je bio moćniji nego ikada u poslednjih desetak godina. Još od onih pravih Galacticosa. Elitni madridizam je vjerovatno htio eksplodirati od sreće jer je Kraljevski klub poslije tko zna koliko vremena na brutalan način demonstrirao moć protiv nečega za što smo do prije par dana mislili da je savršeno podmazana mašina koju je Heynckes ostavio Guardioli, a katalonski genijalac joj dodao full opremu.

 

Kraljevi su dio po dio vršili demontažu bavarskog ponosa, a Ronaldov bezobrazluk da jednoj takvoj momčadi i vrataru šutira onako mangupski ispod živog zida je bio vrhunac poniženja koje je Real priredio Bayernu. Povijesnog poniženja za Bavarce.

 

Sve je to mirno na aut liniji pratio trenerski kameleon Carlo Ancelotti. Tihi Don svjetskog nogometa.

 

Višegodišnja opsesija Florentina Péreza je da Realu podari rekordnu – desetu titulu prvaka Europe. Građevinski

magnat sanja popularnu Decimu još od kada je Zizou poslao ONAJ volej u mrežu Hans-Jörg Butta. Druga opsesija mu je bila da dovede Carla Ancelottija. Čovjeka koji je Péreza odbijao u više navrata. Kada su mnogi pomislili da Pérez nikada neće uspjeti promovirati ga u komandanta kraljevskog bataljuna, Carlo je rekao “si”.

 

 

http://static.mozzartsport.com/img/news/8/7/8/13989289716013.jpg

 

Pérez je krenuo u posljednju ofanzivu na popularnog Carletta, koji se zahvalio arapskim milijunima u Parizu i konačno došao gdje mu je i mjesto – u najveći klub na svijetu. Kao poklon, dobio je Balea od 100 milijuna, ali to u Realu i nije nešto nesvakidašnje. I prethodni treneri su obasipani luksuznim poklonima. Valjalo je naći načina kako da taj kristalni poklon ne prsne samo pod teretom milijuna pogleda uperenih u njega.

 

Ancelotti je doveden samo s jednim ciljem: Da donese prokletu Decimu na Bernabeu! Ono što prije njega nisu uspjeli ni Queiroz, Luxemburgo, Capello, Schuster, Pellegrini i na kraju najposebniji od svih njih - Jose Mourinho! I njima je ispunjavana praktično svaka želja od strane Péreza (i Calderona) koji je za pet godina strovalio u pojačanja više od 600 milijuna eura, ali pobjednička formula je izmicala. Jedno vrijeme im je smetala upravo Ancelottjeva dinastija u Milanu, pa Benitezov Liverpool, Ronaldinhova Barca, potom i Pepova, na kraju i bavarski projekt. Uvijek je Realu falilo “nešto”, a niko nije znao odgonetnuti što.

 

Sa teretom Decime i Garetha Balea, Mourinhovim nasljedstvom psihički iscrpljene momčadi, situacijom oko Casillasa, Ancelotti je počeo posao u Madridu. Već na početku je navukao bijes navijača prodajama Higuaina za koga se mislilo da je bolji od Benzeme i posebno Mesuta Ozila miljenika Realovih navijača. Ali, u Ancelottijevim planovima nije bilo mjesta za sve te majstore ofanzive. Nije krenulo idealno. U prva dva mjeseca je imao kiks protiv Villareala, povijesni poraz od Atletica, poraz u El Clasiku… Ali, ako je nešto krasilo Ancelottija tijekom karijere, onda su to strpljenje i upornost. Ni uništena koljena ga kao igrača nisu spriječila da napravi veliku karijeru. Završio je najčuveniju trenersku školu na svetu u talijanskom Covercianu, učio od taktičkog maga Arriga Sacchija i samostalno zagazio u trenerske vode. Nikome ni na kraj pameti nije bilo da Carlo može napraviti veću trenersku od impresivne igračke karijere.

 

 

http://static.mozzartsport.com/img/news/c/d/0/13989291117806.jpg

 

Dobro je radio u Parmi, nije imao sreće u Juventusu gdje ga je ona provala oblaka u Peruggiji koštala titule, ali je uvijek dobro radio. Sustav 4-4-2 je doveo do savršenstva i već tada je primjenio recept od kojeg ni danas ne odstupa: Jedan genijalac i jedan pitbul u veznom redu (Davids i Zidane, Pirlo i Gattuso, Veratti i Matuidi, Modrić i Alonso).

 

Talijansku defanzivu i taktiku nikada nije zanemario, ali razliku od nekih drugih vrsnih teoretičara i taktičara, Carlo je imao sreću da mu je bogata igračka karijera značila i da sve to zna primjeniti u praksi. Gdje god je radio ostavljao je otvorena vrata, nije rušio mostove, sa nogometašima je gajio otvoren prijateljski odnos ipak uspjevajući da maestralno zadrži granicu poštovanja na relaciji igrač – trener.

“Ancelotti je uvijek spreman saslušati nogometaše i nikada ne vrši pritisak na njih”, rekao je njegov učitelj Arrigo Sacchi.

 

Kako kameleon je uvijek uspijevao momčad izgraditi prema kvalitetama igrača, nikada nije kukao kod predsednika za pojačanjima. Majstor pilagođavanja. U Milanu je doktorirao sa “dijamant” formacijom u kojem je vezni red Pirlo - Gattuso - Sedorf - Kaka mogao igrati zavezanih očiju. Chelsea nikada nije igrao tako lijepo kao kod njega kada je pokazao umijeće primjeniti klasičnih 4-3-3, za kratko vrijeme je od PSG-a napravio kolektiv i skinuo mu etiketu “instant momčadi” (nešto što City još nije uspio iako su petro dolari pokretačko goriva oba kluba) forsirajući neku vrstu 4-2-2-2 formacije. Tu vrlinu fleskibilnosti je koristio u svakoj momčadi. Prilagođvao je taktiku igračima, a kod mnogih trenera je obrnut slučaj. Uz sve to je imao harmoniju u svlačionici. Pirlo je nedavno otkrio da je samo zbog Carla želio u Chelsea, sa njim se čak i “ludi” Ibrahimović smijao i šalio.

 

U Realu je za manje od nepune sezone demonstrirao moć trenerskog kameleona. Odlično su Kraljevi funkcionirali u 4-3-3 formaciji, ali još moćnije djeluju sa 4-2-3-1, mada nije problem ni da odigraju 4-4-2 kao u Madridu protiv Bayerna. Naučio je Real da se brani. U prvih 10 utakmica sezone su od slabijih rivala primili 10 golova. U posljednjih pet je samo jedna lopta završila u mreži Reala. Madriđani više ne primaju tako lako golove iz prekida kao prošle sezone. Štoviše, u Munchenu su tu manu pretvorili u vrlinu.

 

http://static.mozzartsport.com/img/news/0/d/8/13989291598180.jpg

 

Izborio se i sa nekim hendikepima poput povreda Khedire, Arbeloe i svog omiljenog djeteta Jésea. Čak i kada bi Ronaldo bio odsutan, to se nije osjećalo u igri Reala. Poslije dva poraza od Barcelone, uzvratio joj je kada je to bilo najpotrebnije – u finalu Kupa kralja. Nije dozvolio da onih 100 milijuna veže noge velšanskog dinamita. Ljetošnje slutnje da Bale i Ronaldo ne mogu zajedno, demantirane su čistim brojkama. Gareth Bale ima 20 golova i isto toliko asistencija u 41 utakmici za Real ove sezone!

 

Pritisak i tenziju koja je pratila igrače Reala prethodnih godina i koja se oslikavala blago rečeno nesportskim ispadima pojedinih nogometaša je uspio da kanalizira i smiri. U tri sezone pod Mourinhom u Primeri, igrači Reala su u prosjeku dobivali 95 žutih i šest crvenih kartona. U ovoj sezoni (tri kola do kraja) imaju 68 žutih i tri isključujuća kartona. Ne računajući neke glupe poteze Pepea, uspio je ohladiti usijane glave.

 

Igre Karima Benzeme i Luke Modrića su posebna priča. Prošle sezonu su bili među igračima koji su najviše kritizirani. U ovoj sezoni Hrvat i Francuz igraju najbolji nogomet u svojim karijerama. Riječi Cristiana Ronalda na račun Ancelottija, mogu se protumačiti na različite načine. Možda je samo kurtoazno pohvalio trenera? Možda je želio pecnnuti Mourinha? A, možda je to sve u stvari istina! Ne mora uvijek iza svake riječi Cristiana Ronalda biti neka skrivena poruka. Možda je Ancelotti zaista promijenio mentalitet momčadi?

 

Pa, ipak. Ancelotit je za sada uspio osvojit samo Kup Kralja. Rezultati će mu suditi na kraju. Ta Decima će biti čekić koji će lupiti o stol i donijeti konačnu presudu. Samo ga korak dijeli od nje, Primera i nije toliko bitna. Ako podigne klempu sa grbom Reala na reveru, postat će prvi trener u povijesti natjecanja koji je tri puta osvojio Ligu prvaka. Postat će besmrtnik u Realovoj povijestu. U klubu protiv kojeg je 1989. godine postigao vjerovatno najljepši pogodak u karijeri i kojem je to do dana današnjeg najteži poraz u povijesti.

 

 

U Realu je najteže raditi na svijetu. Tamo čak ni trofeji nisu dovoljni, najbolje je to osjetio Carlov zemljak Fabio Capello koji je smjenjivan zbog nedopadljive igre. Ako Ancelotti osvoji Decimu možda će i probirljiva madridska publika nekada progutati da se Real brani kao što je to bilo u prvoj utakmici priotv Bayerna. Znajući da je sijeda talijanska glava smislila kako da već u uzvratu spremi teško naoružanje i raznese protivnika.

 

Kao što je Guardioli očitao lekciju iz igre “evo ti lopta, ali ja ću pobijediti”, tako je u uzvratu pripremio plodno tlo da razmahne strelovita krila Ronalda i Balea, znajući da Alonso i Modrić mogu dobiti bitku na sredini terena. Potez kada je očajni Pep uveo Javija Martineza umjesto Mandžukića da patrolira ispred obrane i postane živi štit za ranjivu obranu u strahu da ne doživi katastrofu je sportsko priznanje nemoći Bayernovog trenera.

 

Tihi Don nije likovao, samo je izrazio žaljenje što u finalu neće imati Xabi Alonsa - čovjeka koji je srce ove momčadi Reala.

 

Svjestan da mu je takav mišić neophodan protiv momčadi koja neće igrati na gol više poput Bayerna već će doći sa štitom i kopljem spremna za rat u Lisabonu.

 

(FOTO: Action Images)

Tekst napisao: Aleksandar Gligorić

Tekst preuzet sa http://www.mozzartsport.com/

Preveo i obradio: Držislav Krasić