Pogled u prošlost

[stemaking]

http://www.dodaj.rs/f/1U/tq/ZmcWSwq/taktika.png

Taktike su najveće tegobe za trenere. Taktika se uvijek morala prilagođavati igračima, a trebala je biti takva da si uvijek u fazi zabijanja gola i posjeda lopte. Zasniva se na principu da srednji igrači i krila uvijek moraju biti pokretni da bi mogli napadaču napraviti prostor i gurnuti loptu sa kojom bi on mogao da završi akciju. "Evolucija" taktika se dešavala u svim ekipama, a jedna od zapaženijih je taktika Brazila koja je do prije par godina korištena i sa par izmjena je postala nova napadačka taktika.

 

Najveći kontrast vidimo u taktici Brazila koja se godinama igrala isto, dok nije došla "evolucija" u kojoj dolazi do mjenjanja formacije. U eri Pelea, Brazil je igrao formaciju neklasičnu 4-2-3-1, u kojoj imamo 4 odbrambena igrača, u kojima su krila uvijek uključena u napad. Jednog klasičnog veznog koji je tu za presjecanje napada i pomoć za odbrambene zadatke, te drugog veznog kojem je zadataka da razigrava igrače ispred sebe. Onda jedan igrač (koji bi u klasičnoj 4-2-3-1 formaciji predstavljao prednjeg veznog igrača) igra malo povučeniju ulogu u kojoj dominira terenom i ide ravno na gol. Lijevo krilo je standardno, a desno je više uvučenije i bliže napadaču kao što se može vidjeti na slici.

 

 

http://www.dodaj.rs/f/v/b7/3hzSfNjk/1970brazil.jpg

 

 

Današnja, da nazovemo "evolucija" taktike, se ogleda u tome da naprijed bude jedan napadač i dva krila kojima je sekundarna uloga napadač. U ovoj formaciji, Brazil je dobio veliku korist, jer sada se brže lopta prenosi naprijed i uvijek ima više igrača da idu na gol protivnika. Dva zadnja vezna koji čuvaju granitnu odbranu, a imaju mogućnosti da povuku brze kontra napade i što brže prenesu osvojenu loptu na protivnički teren. Zadnja linija je ostala ista.

 

 

http://www.dodaj.rs/f/K/vp/2PMmPgRt/brazil14.png

 

 

http://www.dodaj.rs/f/r/Lm/4ITYc26F/igraci.png

 

http://www.myfootballfacts.com/LEGENDS_092.JPGhttp://www.myfootballfacts.com/LEGENDS_086.JPG

 

 

Carlos Alberto, stari brazilski as, desni bek. Carlos Alberto, koji je nosio dres Brazila od 1964 - 1977 godine, upisao je 53 nastupa i postigao 8 pogodaka. Jedna od najboljih igrača, zaigrao je sa 19 godina u Fluminenseu i odmah u prvoj utakmici stekao simpatije svih navijača tog kluba. Ne radi odličnih uklizavanja i čitanja igre već zbog dobrog driblinga i kontrole lopte za jednog odbrambenog igrača u tadašnje vrijeme. 1966.-te godine zaigrao je u Santosu zajedno sa Peleom, gdje je igrao punih 8 godina.

 

Carlos Alberto nije bio klasičan defanzivni bek. Njegova igra se ogledala u napadu, bek koji prisustvuje svakom napadu svoje ekipe i uspješno obavlja ofanzivne zadatke. Odlični driblinzi, kontrola lopte, uklizavanja činila su ga savršenim desnim bekom. Pregled igre kakav je imao, teško je koji vezni igrač imao u njegovo vrijeme. U svojoj karijeri je uspio zabiti čak 64 pogotka. U formacijama Brazila je bio itekako važan.

 

Kada usporedimo Carlosa Alberta sa Cafuom, dolazimo do zaključka da je Carlos Alberto više bio krilni igrač, nego desni bek. Cafu je povučeniji bek, kojem je primarni cilj da zaustavi protivnika i oduzme mu loptu, dok je dok Carlosa Alberta cilj bio mnogo veći. Oduzmi loptu, povuci je, organizuj napad. To se i vidi u njegova 64 gola. Razlika je očigledna, mnogo veći cilj Carlosa je uvijek postavljao ispred drugih igrača. Mogao je služiti ekipi i kao drugo krilo, a istovremeno pokrivati i poziciju desnog beka. Jednostavno sa takvim igračem je užitak igrati, jer uvijek imaš višak igrača koji se kreće prema protivničkom golu i odmah ima više rješenja. Najbolja kopija njegove igre se može ogledati u igri Dani Alvesa.

 

 

http://www.allfootballers.com/wp-content/uploads/maradona.jpghttp://blogs.20minutos.es/el_10_futbol/files/2011/11/Messi-argentina-2.jpg

 

 

 

http://www.dodaj.rs/f/3a/Xi/3Di7aqqm/messimaradona.png

 

Diego Armando Maradona, 53-godišni Argentinac, fudbaler koji je dostigao vrhunac svih vrhunaca u fudbalu. Legenda koja će po svojim golovima, driblinzima i pasovima ostati zauvijek zapamćena, dobio je svog nasljednika. Velemajstorski golovi iz slobodnjaka, driblinzi koji su ostavljali bez daha, dugo se nisu viđali na zelenim terenima. Ali, u Argentini je rođena još jedna zvijezda - Lionel Messi. Messi je igrač Barcelone u kojoj nastupa sa puno uspjeha. Mnogi trofeji sa Barcelonom i individualni trofeji čine ga jednim od najboljih igrača današnjice. Kako svi vole da kažu, Messi je kopija Maradone. Sitan i brz korak, veoma dobar dribling, pregled igre i velemajstorski šut i sve to ukazuju da su mediji bili u pravu. Messi i Maradona se ne razlikuju po mnogo čemu, igrači manjeg rasta, brzi i tehnički dobro potkovani. Statistike Maradone i Messija govore mnogo. Savršeni igrači sa savršenim performansama. Gledajući individualne statistike, može se reći da je Messi malo bolji. U svojih 435 nastupa uspio je da postigne čak 335 golova, što je za Maradoninih 678 nastupa i 344 gola puno bolja statistika. Plus jedan za Messija. Maradona je sa puno uspjeha nosio reprezentativni dres, u kojem je uspio postići 12 golova u 21 nastupu i postati šampion svijeta sa Argentinom. Messi se ne može pohvaliti sa golovima i uspjesima sa reprezentacijom na Svjetskim prvenstvima jer je zabilježio tek 8 nastupa i zabio 1 gol.

 

Ipak u konačnici, brojke i statistike ne moraju da znače ništa. Individualne nagrade i performanse su nešto što opisuju igrača i pokazuju njegove kvalitete. Po mnogo čemu pomenuti dvojac ima sličnosti i ako Messi nastavi istim tempom kao i dosada, mogao bi da bude bolji od Maradone i da ga pamte po mnogo čemu.

http://www.dodaj.rs/f/3G/Wc/4f8ajesl/fudbal.png

Fudbal nekada i sada je u mnogo se poboljšao, ali i pogoršao. Fudbalski klubovi su dobijali svoje nove, bogate vlasnike i počinjali su da se "dižu". Finansijske inekcije koje su dolazile u klubove su bile nešto veoma dobro što se desilo u fudbalu, sa jedne strane, a sa druge baš i ne. Fudbal se prestajao igrati iz ljubavi. Igrači koji su provodili vrijeme u jednog klubu iz ljubavi počeli su "letjeti" za parama jednostavno. Danas fudbal većina igra profesionalno bez ikakve ljubavi prema klubu u kojem igraju, pare su tu najveći problem. Dati 80 miliona za jednog igrača?! To je najveća nebuloza ikada, niti jedan igrač ne vrijedi toliko ma koliko god on vraćao ekipi i donosio trofeje. FIFA i UEFA kroz svoja takmičenja daju cifre od kojih boli glava (npr. finalist Lige prvaka ima od 60-75 miliona eura zarade itd.). Sve u cilju poboljšanja fudbala, gubi se ta ljubav prema klubu/fudbalu, te se rađa ljubav za parama. Ima igrača koji nisu promijenili svoje klubove radi para i ostali vjerni jednom klubu. To se danas najviše cijeni.

 

Najskuplji transfer u starom vremenu iznosio je ni manje ni više nego 115 eura. Da, dobro ste pročitali. 115 eura za jednog igrača. I onda gledate kroz godine i dođete na sadašnje vrijeme kada jednostavno predsjednik nekog kluba "izvali" 100 miliona za pojačanje. Što je previše - previše je.

 

 

http://www.svet.rs/wp-content/uploads/2013/09/Infografik-najveci-transferi-u-istoriji-fudbala.jpg

Na slici su prikazani transferi od najjeftinijeg do najskupljeg ikada.

[Dino151]

Svaka čast, vrlo zanimljiv tekst. Pohvalno je vidjeti ovakvih stvari na forumu..

[Ichigo]

Svaka cast TXT