1/16 finala Lige Europe: duel Paris SG i Partizana. Parižani imaju iskusan tim. Ibra je na zalasku karijere. Partizan je za skoro 4 godine mlađi tim, u prvi meč na Parku prinčeva kreče ovaj put sa formacijom 4-5-1. Igra dobro, ne dobro, nego odlično. Ali na kraju opet ono... ona trka do kornera, ubačaj na drugu stativu i izjednačenje na 2:2, a na kraju nezaslužen poraz od 2:3. Opet je bio let u Beograd u znaku "malo je falilo...", opet se propustila velika prilika za sijajan rezultat.
Revanš na JNA: proverena i napadačka 3-5-2. Ne igra Ibra, igra Adebayor. Najslabijih 50 minuta u karijeri i gosti vode 0:2. Partizan je u to vreme bez i jednog šuta na gol! Ja sam tad več znao, šta če se dogoditi. Dačemo jedan ili dva gola, onda če oni ubaciti još tri, i konačni rezultat če biti tamo jednih 3:4 ili 2:5. I onda borba za duplu krunu i oproštaj od Europe. Za press konferenciju imao sam več tekst: "mladost, neizkustvo, opet smo izviseli"...

HUH? ŠTA? Pa da li je to moguče? Iznenada sva trpljenja, sve se zaboravilo. Pa kako je to moguče, ne znam ni ja. Igrači me hvale, šta sam to uradio, ali ja kažem, za ovo su zaslužni oni. Sad sledi Chelsea. Još jedni milijonari.