Jump to content
Football Manager Balkan | Forum

Život Je Lijep!


Astorre
 Share

Recommended Posts

"... sinko moj, bilo je to predivno vrijeme, život je bio lijep.", rečenica kojom bi svaku priču počeo stari dobri Astorre. Tako je bilo i tog prelijepog jutra, dok smo poslije doručka sjedili i onako ćaskali na verandi njegove vile, posmatrajući nepregledna prostranstva Sicilije. Volio je Italiju, Siciliju, porodicu više od samog sebe.

 

 

http://www.caribbeanway.com/photos/photo-gallery/109602/Tuscany-Giotto-01.jpg

 

 

Znao sam da se stari Don Viola bavio raznim poslovima u prošlosti. Što legalnim, što nelegalnim. U to vrijeme u Italiji nije svaki čovjek mogao dobiti status Dona, ali je stari Astorre bio ugledan i imao je dodatak svom imena, veliki DON. Po držanju, odnosu prema poznanicima i njihovom poštovanju moglo se zaključiti da je bio izuzetna veličina u svakom pogledu.

Volio je pričati priče iz svog života, uvijek je govorio kako je ispunio sve svoje snove, naposlijetku vrativši se u svoj rodni kraj gdje se skrasio i dočekao duševni mir. Očekivao sam neku priču i toga dana, ali ono što sam čuo u jednu ruku me oduševilo ali i iznenadilo.

 

" Ono što ću ti danas reći nije priča kakvu si navikao slušati. Nije to još jedna od onih "talijanskih" životnih, priča o porodici, odanosti, Omerti i sličnim stvarima. Ono što ćeš čuti bit će sušta suprotnost..." , počeo je starac a ja sam u čudu slušao. Šta mi može reći a da već nisam saznao, istražio i čuo.

 

" Sinko, kada me otac poslao u Evropu nisam ni slutio kakva me sudbina čeka. Ostavio sam sve svoje u Italiji, ostavio sam oca da brine o poslu, a da me nije ništa naučio, ostavio sam majku, sestru bez zaštite. Ali očeva želja i zapovijed su nešto što ne smiješ i ne možeš oboriti. Poslao me u Evropu da se školujem, da usvajam znanja, poslao me u Evropu da me spasi od svojih protivnika i licemjera koji su vrebali svaku šansu da me smaknu kao jedinog nasljednika. Otac je bio mudar čovjek, pokoj mu duši..", zastade Don Viola, a ja ugledah suzu koja se slila niz desni obraz. Volio je svog oca, a nije bio tu kada je ovaj umirao. Uvijek je govorio da to sebi neće nikada oprostiti. No nastavio je...

 

http://cdn.worldcupblog.org/www.worldcupblog.org/files/2010/05/toulon-BayView.jpg

 

" Evropa je tada bila dosta mirnija od Italije. Nije bilo previranja između porodica, bio je to pravi raj za čovjeka koji je želio tražiti nauku. Bio sam, morao sam biti po želji oca jedan od takvih. Školovanje sam počeo na jugu Francuske, u Toulounu. Sjećam se da je navikavanje išlo dosta lahko, osjetio se tu vjetar italijanske kulture. No u Francuskoj sam upoznao još jednu stvar koju kao sin jednog Dona nisam imao priliku u Italiji. Fudbal. Od tih dana sam spoznao da je to nešto više od same igre. U Italiji bi se kao djeca igrali, onako ganjali loptu ali nisam imao taj osjećaj. Ili me to do tih dana nije privlačilo...", pričao je sa mnogo sjete ove rečenice u očima se mogao vidjeti žar koji još tinja na pomen ove prelijepe igre.

 

"Najbliži i prvi veliki grad koji sam posjetio bio je Marsej. Znam da su svi u Toulounu pričali o velikom klubu iz Marseja. Na tom putovanju sam se i upoznao sa veličinom nogometne igre. Strast, navijanje, tuga s jedne, veselje s druge, bile su stvari koje sam tada usadio u sebe, u svoju osobenost, koje do danas nisu izašle iz mene. Možda ih nisam usadio, možda sam ih samo u Marseju pronašao..."

 

... to be continued.

  • Like 5
Link to comment
Share on other sites

Sjajan početak u tvom stilu!

Sretno u odabiru kluba,a znam da ćeš nas duže vrijeme zavlačit sa tim odabirom.Jedno je sigurno,znamo da to neće biti Marsej :D

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

http://2.bp.blogspot.com/-F7cs1hIY2jU/T7v0D5P8RfI/AAAAAAAAEV0/sySV2jlzKzI/s1600/Godfather+II+Cazale+Pacino.png

 

"... kako u Italiju nisam išao često, zadnji put pri povratku automobil u kojem sam se nalazio napadnut je. Pucali su na nas, ali srećom uspio sam se izvući bez težih posljedica. Jedan od očevih najboljih ljudi je ranjen. Otac se uvjerio, još jednom, da njegovi protivnici vrebaju svaku priliku da me smaknu. Odlučio je i rekao da se više kući ne vraćam dok se situacija ne smiri. Pitao sam koliko bi to moglo biti, on je samo onako odmahnuo rukom, slegnuo ramenima i duboko uzdahnuo. Znao sam da to može potrajati čitavu vječnost..."

 

" Nazad u Evropu, nisu me poslali u Francusku. Sada sam otišao još sjevernije, da još više budem udaljen od Italije. I zaista, u Belgiji nije se osjetio vjetar moje kulture. Ništa nije bilo ni slično. Došao sam u novu sredinu, morao sam se snaći..."

 

 

http://img.go4travel.net/fs/520071/520071-sml.jpg

 

" U Francuskoj sam se pored studija bavio sa još jednom stvari. Kako me nogomet privukao više od svega, a za igru je bilo kasno odlučio sam ocu predložiti neke stvari. U telefonskim razgovorima sam mu najavio da ću pohađati razne seminare, posjećivati kampove ne bi li se približio tom svijetu još više. I zaista otac me podržao. Plaćao je elitne seminare i kampove za nogometne menadžere. Kretao sam se u krugovima koje su posjećivali mnoga velika imena evropskog nogometa i menadžerskog posla. Ali jedna me pojava dojmila više od svih... Čuo sam mnoge priče, znao sam dosta, taj čovjek je zaista bio institucija svog posla. Carmine "Mino" Raiola, nogometni menadžer. "

 

http://thepremierleagueowl.com/wp-content/uploads/2010/11/ibrahimovic-mino-raiola.jpg

 

"Upoznali smo se jedne prilike i bio je u jednu ruku iznenađen. Nije vjerovao da sin Don Viole pokazuje interes za fudbalom. Znao je mog oca, poštovao ga je mnogo i odmah sam postao njegov miljenik. A njegovi klijenti, prije svih Zlatan Ibrahimović za mene su bili igrači koje sam viđao samo na TV ekranima. Nedugo nakon jednog seminara, dobio sam poziv od Mine na večeru. Došao sam, a Zlatan je sjedio za stolom. Sve je to bilo kao iz bajke..."

 

" Nakon što sam se preselio u Belgiju, ostao sam u kontaktu sa Riaolom ali seminare sam posjećivao dosta slabije jer je otac tako zahtijevao dok se situacija ne smiri. Kao da je neko oduzeo dio mene, više nije bilo priče, društva koje me privlačilo i ispunjavalo. U Belgiji sam studije završio, te sam nastavio svoj život u toj maloj evropskoj državi. Bila je mala, ali mirna što je ocu bilo najbitnije. A ni ja se nisam mnogo bunio. Poslovi u administraciji, dobra plata te dosta dobar noćni život jednom mladiću više nije trebalo..."

 

" A onda je jedan dan zazvonio telefon. S druge strane je bio gospodin Riaola, poziv na večeru samo s jednom naumi. Imao je poslovnu ponudu za mene. I to kakvu. Nisam morao pakovati kofere...

 

... to be continued.

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

Minooooooooooo!Jedan od meni najzanimljivijih likova koju su povezani sa sportom.

Nakon Zlatanove autobiografije i Mino bi trebao isto to da uradi!

Drago mi je sto si Ibru i Mina uvrstio u pricu to ti je jos dodatni plus od mene!

Nadam se da će Mino imati nekog utjecaju pri tvom zapošljavanju :D

Link to comment
Share on other sites

Ništa manje dobro nisam ni očekivao. Sjajan nastavak. :)

 

...a prema tvojoj zadnjoj rečenici rekao bih da se radi o jednom Belgijskom klubu? :)

 

Jedva čekam nastavak ! SAMO NAPRED ! :)

Link to comment
Share on other sites

" Bile su to prelijepe godine u Belgiji, u Genku...", zaustavi ga tmuran, starački kašalj. Gospodin Viola je bio bolestan čovjek, ali nije želio prekinuti priču.

" Počeh ti priču, a izostavio sam dio kada mi je ponuđen posao. Raiola je došao na večeru, obično je kasnio nekih 10-15 minuta. Već sam bio tu, sjedao je i bez mnogo priče i uvoda objasnio situaciju. Ako si i dalje zagrijan za rad u nekom klubu, želja će ti se ostvariti. Kako da ne, odmah sam sebi rekao, ali njemu sam najavio da ću razmisliti par dana pa ćemo se čuti. Posao u Genku, kod kuće, pomoćni trener.

Nije bilo nešto specijalno, ali je bilo dosta zadovoljavajuće jer nisam bio neko veliko ime a imao sam priliku da radim u jednom pristojnom klubu koji iz godine u godinu napreduje. Sklopljen je posao, te sam tog ljeta prvi put počeo prisustvovati treninzima, utakmicama jednog ozbiljnog kluba."

 

http://billsportsmaps.com/wp-content/uploads/2011/10/genk_cristal-stadion_c.gif

 

"Ozbiljno se radilo. Predsjednik je ulagao pare u klub, te naposlijetku nakon godina truda sve je došlo na isplatu. Genk je uzeo titulu prvaka ispred Andrlehta, Standarda i ostalih velikana belgijskog nogometa. Veličanstven uspjeh za grad, za klub, za sve zaposlene. A ja sam brusio zanat, izbrusio ga kvalitetno. Tri godine rada nisu bili malo, bio sam unutar svih dešavanja sada su mi sve stvari vezane uz fudbal postale rutina i uobičajena stvarnost. U međuvremenu sam napustio posao u administraciji, jer je plata u Genku bila i više nego odlična te sam se fudbalu mogao posvetiti maksimalno."

 

"Italiju nisam posjetio duge tri godine, telefonski pozivi, poneko pismo bilo je sve od kuće. Osjećao sam da je došlo vrijeme da se vratim i obiđem svoje najmilije. Dobro sam ispitao kako stoje stvari i situacija je zaista bila mirna. Nije bilo prepreka da se vratim i posjetim rodni kraj"

 

 

 

 

http://www.discoverthetrip.com/uploads/articles_images/116-Taormina_Excellent-location_5266.jpg

Sicilija

 

 

" Zaista je bilo odlično osjetiti zrak Italije, zrak Sicilije rodnog kraja. Vratio me u djetinjstvo, sve dane provedene na ovim prostranstvima. No jedna stvar me uznemiravala i unosila tugu. Otac je bio bolestan, teško. Već u godinama, pod uticajem stalnog pritiska u prethodnim godinama nije se osjećao dobro. Više vremena je provodio u postelji, nego na nogama ali kao da je malo živnuo kada me ugledao. Proveo sam prelijep mjesec sa svojima, otac je malo prizdravio, sestra je bila već velika djevojka mogla se brinuti o roditeljima, tako da je došlo vrijeme za rastanak. Morao sam se vratiti obavezama u Belgiji..."

 

Don Viola je pričao, uživao sam tako da nisam ni primjetio moju djecu koja su već tu bila nekih pola sata, zaigrana i trčkarali su okolo. Zaista su ove priče bile i više nego interesante, gdin. VIola je bio čovjek čiji je život mogao stati u jednu knjigu i ne sumnjam da bi bila čitana u Italiji a i širom svijeta. Bila je to tipična priča čovjeka koji se izdigao iznad svog okruženja i uradio nešto više za sebe, svoju porodicu svoju domovinu. Nastavio je u istom ritmu...

 

"... a u Belgiji šok. U Genku je napravljena rekonstrukcija stručnog štaba. Dotadašnji menadžer je dobio novu, bolju ponudu od beligjskog velikana Andrlehta te je napustio klupu Genka. Novi menadžer je doveo svoje osobolje tako da sam ostao bez angažmana. Za mene iskreno, bolno iskustvo. Nisam navikao, ali to je nogomet, mnogi su mi rekli. Pogotovo menadžerski posao. Danas si tu, sutra nemaš posao."

 

"Opet sam par mjeseci radio neke druge poslove, a onda je opet uslijedio telefonski poziv od dobro poznate osobe. Predložio je opet večeru, ali sada je djelova ozbiljnije. Novi sastanak, ista situacija ali sada je donio dva papira. Na jednom sam primjetio grb Lilla, a na drugoj Marseillea. To su njihovi uslovi, rekao je, traže menadžera. želiš tu klupu, znam da to želiš! Ako sada ne prihvatiš, ko zna kada i kakva ponuda će doći"

 

 

 

 

http://u.goal.com/138900/138932hp2.jpg

Marseille vs Lille

 

" Ako sam za prvi posao znao odluku, ali mudro odugovlačio u ovom slučaju sam zaista bio u nedoumici. Ali prvo sam ostao šokiran ponudama. Raiola je nevjerovatan, kako ih je iskopao. No nije bilo vremena za takva razmišljanja, morao sam odlučiti kroz para dana gdje, šta kako. Koja klupa je užarenija, gdje su očekivanja veća, pritisak je bio nevjerovatan..."

 

.. to be continued.

Edited by Astorre
Link to comment
Share on other sites

Kakve su ovo opomene, jel čovjek nema pravo da komentariše priču. Komentar je podrška onome ko piše, ne mora to biti samo LIKE. Tebe treba opomenuti za prosipanje neke sile, a sila nisi.

  • Like 7
Link to comment
Share on other sites

Guest
This topic is now closed to further replies.
 Share

logo dark full small.png

×
×
  • Create New...

Important Information

Na sledećim linkovima se možete upoznati sa | Pravilima korišćenja - Terms of Use | | Politikom privatnosti - Privacy Policy |