Pa možda, dok sam i bio mlađi tako je bilo,možda je i sad, kako kome, tako mi barem otac kaže,ali jedno je jasno svima nama ljubiteljima ove igre je vanjski pogled na ovo apsolutno isti. Kako li je sve to izgledalo,manje nestvarno,onako lajički rečeno,ofucano. Igra k’o igra,neko manje neko više, uglavnom svi isto. Ma koje sranje, zaglupljivanje, tupavenje, ma jedan obični odron. Eh tu,upravo tu dolazi motivacija,pusti se priče balkan u čudu je,FM radi prave stvari,nek me zaglupljuje al mene ne okolinu, možda malo.Igra je postala je važan faktor života, ne sporedni, ne primarni,jednostavno faktor, droga, alkohol, cigarete da li je ovisnost to je vrlo teško zaključiti jer svakom ona drugačije dolazi. Kao od boga dano,kao od druga dano,ma kao sve moguće solucije koje proizilaze. Svađe i svađe sa vašim najboljim prijateljima, kanter, a za vas samo jedna elegantna sportska strategija, Football jebeni Manager.

Koliko god to smiješno zvučalo, dragi moji to je tako, stvar zbog koje gubimo osjećaj prsotora i vremena,zbog kojeg često znamo izgubiti ponos, mišljenje, percepciju. Potiskivanje naših čula biva okončano na samo jedno, čulo vida, koje ključa kao Vezuv po najgore Napuljeve dane,jel tako da je jebeno istinito? Da, ali za mene je jedna to druga retrospektiva,ona koja zagrađuje dvije osnovne varijable,vas i vaš privatni život znaju dosta zavisiti od nje.

Tu dolazi jedno nova realnost,e ta realnost se zove mašta,upravo naša mašta. Koliko ova igra uopšte nama znači,evo sada uzmimo ove naše kreativne stvarnosti, čekanje kreka, prinudno kupovanje igre, ne ide, ne ide ne ide, uništena je žar svega FM više nije FM, to je sada jedna posesivna stvarnost koju ne želimo da prihvatimo, za mene možda stariju generaciju koja se već odvikava od svega što je u okolini postignuto, moja realnost oko igre jedine igrive se izgubila, a i primjetno je da je tako kao i kod svakog srmtnog bića koji je voli, identično postignuto.Znamo svi kada padnu zavjese da uvijek se dobije aplauz ovaj put,bačena je jedna velika mrlja na sve,na jednu eru, novu generaciju koja dolazi,na mojeg i vašeg sina,kojem ćemo priuštiti djetinstvo uz SI-ev serijal,ovaj nedjeljivi serijal koji nam uzimaju. Naravno,ovo je možda sve malo histerično rečeno,ima i naglenja u svemu ovome, tuge i smrtnosti koju osjetimo kada smo sve naše živce izgubili,opsjednuti revolt koji vlada,i manjak nade,a ta ista nada je samo iluzija, varka da se izbjegne istina i ta ista nada je produživanje patnje i boli.

Možda jednog dana,oept se vrati isti stari FM, stvar koja je ujedinila sve balkanske ratne narode,pogubila realnost u kojoj živimo,smanjila sve naše bolove koje smo imali do tad,sve zbog čega smo se tužnim osjećali izgubili smo sa FM-om, to je topla preporuka zaista možda jedna od najljepših stvari koja mi se dogodila,možda sada ove rečenice jesu kontradiktorne ali su zaista paradoksalno tačne,jer kada ovo sve ne bi bilo tačno,onda ja sada ne bi pisao ovaj članak upravo na ovom forumu, koji nosi ime po jednoj regiji na jugoistoku Evrope. Upravo mi, narod koji ima strateški najveći razlog da živi bez uslova za sreću,možda smo i najsrećniji narod koji je barem jednom na FM-u osjetio slavu i zvijezdani ćorsokak,možda upravo mi najsretnije živimo. Eto to ćete odgovoriti svakom ljubitelju anti FM-a eto to je jedna surova realnost i privlačnost zbog kojeg ćete vidjeti na neprijateljevom računaru instaliran FM, a do tada, sretno.

Leave a comment